|
zidovi oko tebe su svjetloplavi kao nebo odbijaš se o njih kao nesvezan balon zamišljaš oblake šuškave kao meko prostranstvo za padanje anti-geometrijsko gimnasticiranje ničega ničim nigdje na jeziku ugrizaš vonj ustajalog vremena u pamćenje zaboravljene prilike kao vodeni pečati ostaju pod prstima drugačiji dodiri kojim dišeš pod vodom oble mjehuriće kao zlatne ribice na slobodi iza staklene stijene u njima zaokruženo pitanje tko će ispuniti tvoje želje |