zidovi oko tebe su
svjetloplavi kao nebo
odbijaš se o njih
kao nesvezan balon
zamišljaš oblake
šuškave kao meko
prostranstvo za padanje
anti-geometrijsko
gimnasticiranje
ničega ničim nigdje
na jeziku ugrizaš
vonj ustajalog vremena
u pamćenje
zaboravljene prilike
kao vodeni pečati
ostaju pod prstima
drugačiji dodiri
kojim dišeš pod vodom
oble mjehuriće
kao zlatne ribice na slobodi
iza staklene stijene
u njima zaokruženo pitanje
tko će ispuniti
tvoje želje
Post je objavljen 04.01.2008. u 05:22 sati.