dvolična (ili sve ima i drugo lice)
|
Osuđujete me zbog gluposti mladosti Kao da ih sami niste učinili dovoljno, Moje reakcije su još uvijek dječije, Počesto pomišljam koliko bih voljela Da je više vremena za smišljanje odgovora U kojima bi bilo više istine O stvarnom porijeklu moje ljutnje I argumentima za nju, Svemu su prethodile dječije bolesti Koje više ne možete razumjeti Kada ste preboljeli i druge ospice, I ne želim da se objašnjavam niti mislim da moram, I dok sve više znam kako Uz par stepenica Bježim toreadorima u koridu Možda me prinos žrtve maštanja Razbije iz ovog sna u kojem ne postoji Odraslost kao igra pravila zadana godinama, Bookiram kartu za Barcelonu bez da napustim svoju sobu Utjelovljujem akutni eskapizam na ekranu, Toliko je lako pobjeći ovih dana, Dolazi mi epifanija lakomosti u obilju prilika, I bježim, skoro bez pomaka, Sva u zelenom oblaku boje mira Ne marim za osude niti za objašnjenja, Samo želim da znate da nemate pravo na to, Kao ni ja, Mi nemamo pravo na to; Teško je primjenjljivo u praksi, istina. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.