'sve je nečije' rekla sam, pritom znajući da ti misliš da si svoj, pritom znajući da ja ne znam što mislim čija sam, no na to sam ionako tek pomislila nakon što sam se čula kako to izgovaram naglas kao osobno okvirno stajalište za koje smatram da bi se općenito moglo primjeniti kao pravilo, osim, izgleda - na nas, mi mora da smo one iznimke koje potvrđuju da 'sve je nečije i :)))da sam ja u pravu :)) :)) didaskalija govor: ispod glasa, pomalo dječje razdragano, s prizvukom nestašno zločestog zadovoljstva; izraz lica: umorno treptanje kao da ima pijeska u očima, grickanje obraza i usnica u refleksni poluosmjeh, očito igranje jezikom u ustima, odustvo većine znakova prisutnosti duha u mjestu i vremenu položaj tijela: turski sjed lotus wannabe, u leđima svijena kao mostarski most laktovima se oslanja nisko u krilo, fokusiranog pogleda zgrbljena je sve do baš ovog trenutka kada ovo piše nakon čega podiže glavu u maniri rasne žirafe, i rukama prateći smjer kristalno budnog pogleda klika 'objavi') ponekad zaista razmišljam o pravilima, svakako: kao o osnovi modernog 'društva', kao o kondomima protiv anarhije, kao o okviru unutar kojeg se rasteže platno, kao o geometrijskom poretku linearnog svemira; ponekad ih samo uzimam zdravo za gotovo, tada bude brže gotovo. |