'sve je nečije'
rekla sam,
pritom
znajući
da ti misliš da si svoj,
pritom
znajući
da ja ne znam što mislim čija sam,
no na to
sam ionako tek pomislila nakon
što sam se čula
kako to izgovaram naglas
kao osobno
okvirno stajalište
za koje smatram
da bi se
općenito moglo primjeniti
kao pravilo,
osim, izgleda -
na nas,
mi mora da smo
one iznimke
koje potvrđuju
da
'sve je nečije
i
:)))da sam ja u pravu :))
:)) didaskalija
govor: ispod glasa, pomalo dječje razdragano, s prizvukom nestašno zločestog zadovoljstva;
izraz lica: umorno treptanje kao da ima pijeska u očima, grickanje obraza i usnica u refleksni poluosmjeh, očito igranje jezikom u ustima, odustvo većine znakova prisutnosti duha u mjestu i vremenu
položaj tijela: turski sjed lotus wannabe, u leđima svijena kao mostarski most laktovima se oslanja nisko u krilo, fokusiranog pogleda zgrbljena je sve do baš ovog trenutka kada ovo piše nakon čega podiže glavu u maniri rasne žirafe,
i rukama prateći smjer kristalno budnog pogleda
klika 'objavi')
ponekad zaista razmišljam o pravilima, svakako: kao o osnovi modernog 'društva', kao o kondomima protiv anarhije, kao o okviru unutar kojeg se rasteže platno, kao o geometrijskom poretku linearnog svemira;
ponekad ih samo uzimam zdravo za gotovo, tada bude brže gotovo.