let u boji naopačke

noć u sobi zaboravljenih glasova













ležimo
na krevetu veličine anđela u snijegu
ti i ja i šutnja,

šutnja između nas,

na promenadi zanosa
presrela nam je misli
u nestašnom dvokoraku,
iznenadno kao ljetna oluja
rasjekla isprepletene prste riječi
u dronjke tišine,
krvavi od urlika zamrlog ushita
odjekivali su još dugo iza nas
dok smo hodali dalje
beskrajnim tjesnacima raspuklih želja,
gluhonijemi jedno za drugo
pod nebom koje je zagorjelo u noć,
kao siluete budnih obala
u potrazi za tmom otvorenih mora
nismo mogli dospjeti
dalje od samih sebe,
obješeni svatko na svom rubu
neuhvatljivog sna
sudaramo se
jedno o drugo,
o šutnju između nas,
sami o sebe,
na krevetu veličine anđela u snijegu
preveliki za prostor, premali za oprost,
ležimo
ti i ja i šutnja,

šutnja između nas,

na krevetu veličine anđela u snijegu
premalo je zamaha za sjećanje
na riječi
kao mogućnost izbora

05.01.2007. petak

- Gukni golube (10) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>