ležimo
na krevetu veličine anđela u snijegu
ti i ja i šutnja,
šutnja između nas,
na promenadi zanosa
presrela nam je misli
u nestašnom dvokoraku,
iznenadno kao ljetna oluja
rasjekla isprepletene prste riječi
u dronjke tišine,
krvavi od urlika zamrlog ushita
odjekivali su još dugo iza nas
dok smo hodali dalje
beskrajnim tjesnacima raspuklih želja,
gluhonijemi jedno za drugo
pod nebom koje je zagorjelo u noć,
kao siluete budnih obala
u potrazi za tmom otvorenih mora
nismo mogli dospjeti
dalje od samih sebe,
obješeni svatko na svom rubu
neuhvatljivog sna
sudaramo se
jedno o drugo,
o šutnju između nas,
sami o sebe,
na krevetu veličine anđela u snijegu
preveliki za prostor, premali za oprost,
ležimo
ti i ja i šutnja,
šutnja između nas,
na krevetu veličine anđela u snijegu
premalo je zamaha za sjećanje
na riječi
kao mogućnost izbora
Post je objavljen 05.01.2007. u 06:01 sati.