Tražila sam Da mi osvijetliš put. Na otvorenom dlanu Pružio si Ljubav. Ona je jedino svjetlo vrijedno davanja. Stigao si noćas u moje snene kočije slijedom tragova u pješčanim valama Mene, igrao se dušom kao dijete loptom, igrao se tražeći ono zametnuto sjeme sreće, plod nevinosti u zastoju na krivudavoj cesti spoznaje. Ušao si bez pozdrava, nisi želio da znam da ga tražiš. Pratio si stope mojih sjenki, pratio si njihovo svjetlo i tamu, pratio si moje tokove sve do kamena mahovine, sve do stijene prelagane, osmjehom si odigao teret i poljubio latice da postanu cvijet. U mraku sam otvorila oči, i tvoje toplo lice pred mojom budnom svijesti, o hvala ti! Horizont je danas pariško plav, plav kao moja maturalna sjećanja, plav kao moje prve suze žene. Horizont je danas savršeno ravna savršeno plava linija, ti moj sanjani umjetnik s podivljalim kistom u savršeno mirnoj ruci. Crtaj me kao akrobata na horizontu. |