Stigao si noćas u moje snene kočije slijedom tragova u pješčanim valama Mene,
igrao se dušom kao dijete loptom,
igrao se tražeći ono zametnuto sjeme sreće, plod nevinosti u zastoju na krivudavoj cesti spoznaje.
Ušao si bez pozdrava, nisi želio da znam da ga tražiš.
Pratio si stope mojih sjenki,
pratio si njihovo svjetlo i tamu,
pratio si moje tokove
sve do kamena mahovine, sve do stijene prelagane,
osmjehom si odigao teret
i poljubio latice
da postanu
cvijet.
U mraku sam otvorila oči, i tvoje toplo lice pred mojom budnom svijesti,
o hvala ti!
Horizont je danas pariško plav,
plav kao moja maturalna sjećanja,
plav kao moje prve suze žene.
Horizont je danas savršeno ravna
savršeno plava
linija,
ti moj sanjani umjetnik s podivljalim kistom u savršeno mirnoj ruci.