let u boji naopačke

tišina pulsira
negdje sam tražila i ne sjećam se više što, kao orisi tisuća godina
- a tek večeras
stope su vodile svojim smislom,
samo prilikom glavni lik u tom koraku,
ulice rastu klaustrofobične i zidovi tanki, japanski, daljine su blizu i jedan prost zamah
između mene i traženja, razdvaja i sastavlja

spokoj

na poljani u mračnom kutu po izboru stisnuta dok se otvaram
sa dlanovima okrenutim prema nebu
čekala sam
odgovor.

došao je
kad se više nisam sjećala pitanja.


šapni mi što osjećaš.



04.11.2004. četvrtak

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>