negdje sam tražila i ne sjećam se više što, kao orisi tisuća godina
- a tek večeras
stope su vodile svojim smislom,
samo prilikom glavni lik u tom koraku,
ulice rastu klaustrofobične i zidovi tanki, japanski, daljine su blizu i jedan prost zamah
između mene i traženja, razdvaja i sastavlja
spokoj
na poljani u mračnom kutu po izboru stisnuta dok se otvaram
sa dlanovima okrenutim prema nebu
čekala sam
odgovor.