dok u krivom smjeru mašeš mi na pozdrava tvoja leđa ljube neku slučajnu točku mliječne staze, pitam se gdje ideš? dok još diobim javu od sna, hrapavim glasom sjećanja davni mi prolaznik šapće: možeš na kraj svijeta bježati, od sebe ne možeš pobjeći. prijatelju - razumiješ li? Tvoje lice, neviđeno, jasno govori. Želim razumijeti tvoje misli. Al' razumijevanje je često ironija slow motion-a - najbolja pjesma od tri akorda što pred kraj stišava, ma znaš - gubi glas u sumrak tonova i i nikad stvarno ne završava. pričaj mi o sjecištima tvojih usana, život ili sila teža? Hej prijatelju, ma bježi ako trebaš, krinkom te iskoračane ceste tko zna šta ćeš naći, raduj se! hej - možda sretneš nove putokaze! i kad se bijeg pretvori u avanturu lažljivog sunca u ime šarene palete mogućih stvarnosti ne predaj se bahata su nikad završena djeca i takav ostani, moj neznani prijatelju. |