dok u krivom smjeru mašeš mi na pozdrav
a tvoja leđa ljube neku slučajnu točku mliječne staze, pitam se gdje ideš?
dok još diobim javu od sna, hrapavim glasom sjećanja davni mi prolaznik šapće:
možeš na kraj svijeta bježati, od sebe ne možeš pobjeći.
prijatelju - razumiješ li?
Tvoje lice, neviđeno, jasno govori. Želim razumijeti tvoje misli.
Al' razumijevanje je često ironija slow motion-a - najbolja pjesma od tri akorda što pred kraj stišava,
ma znaš - gubi glas u sumrak tonova i i nikad stvarno ne završava.
pričaj mi o sjecištima tvojih usana,
život ili sila teža?
Hej prijatelju, ma
bježi ako trebaš,
krinkom te iskoračane ceste
tko zna šta ćeš naći, raduj se!
hej - možda sretneš nove putokaze!
i kad se bijeg pretvori u avanturu lažljivog sunca
u ime šarene palete mogućih stvarnosti ne predaj se