naći ćemo se na glavnoj ulici kada se oblaci raziđu i uz buru ostanemo jedini, prepoznat ćemo se po nestašnom lutku koji će pobjeći iz mog džepa i tvojim biciklom obići svijet, zastavom na leđima mahati ćemo znancima dok lomimo vrijeme stranim jezicima, nadjenut ćemo si šale iza ušiju i otplesati ovu noć u jutro znat ćemo da smo ovdje samo da se znojnim dlanovima u masi okrznemo, i kad svane tvoja će frula učiniti kamen ulica novim, jazz tvojih očiju tišiti će na hladnoći stvarajući sjećanja slučajnih prolaznika i u novi mrak isplovit ćemo brodovima svatko u svome smjeru čekaj me jednom negdje sa istom bradom kilometara iza nosit ću prašinu svoga grada kao uspomenu na sve pred nama i bez početka i bez kraja dogodit će se vječnost |