naći ćemo se na glavnoj ulici kada se oblaci raziđu i uz buru ostanemo jedini,
prepoznat ćemo se po nestašnom lutku koji će pobjeći iz mog džepa i tvojim biciklom obići svijet,
zastavom na leđima mahati ćemo znancima dok lomimo vrijeme stranim jezicima, nadjenut ćemo si šale iza ušiju i otplesati ovu noć u jutro
znat ćemo da smo ovdje samo da se znojnim dlanovima u masi okrznemo,
i kad svane
tvoja će frula učiniti kamen ulica novim, jazz tvojih očiju tišiti će na hladnoći stvarajući sjećanja slučajnih prolaznika
i u novi mrak
isplovit ćemo brodovima svatko u svome smjeru
čekaj me jednom negdje sa istom bradom kilometara iza
nosit ću prašinu svoga grada
kao uspomenu na sve pred nama