vraćam se. vraćam se kao tisuće crkvenih zvona u pospano nedjeljno jutro, kao odrasla klackalica vjetrom gonjena, kao tisuće mrakova noćima, vraćam se uporno i bespredmetno i ne tražim razloge uvijek plivam uzvodno i gutam hladne vode da ožive pretvore posljednje izvorske vjenčiće u proljetne livade i u bunilu dišem neupitnu sreću, u greškama nalazim viceve, moja su pluća pluća slučajnosti moje su oči prazničke, mojom glavom svira marseljeza i vraćam se kasnom noći, ranim jutrom slušaš kao da me ne čuješ gledaš kao da me ne poznaješ kao - tražiš banalne svjetove, kao - slučajno, kao - slučajno, kao - možda kao - kao i sve - kažem - nagrizla te rotacija banalna i redovita, i između dva zraka smijem se i veselo ti podmećem svoje smjehove u uši, oči, usne, ruke, tebe, potpisujem tvoje podočnjake mirisom ljubičica i pitam da li me sad poznaješ? |