vraćam se.
vraćam se kao tisuće crkvenih zvona u pospano nedjeljno jutro, kao odrasla klackalica vjetrom gonjena, kao tisuće mrakova noćima, vraćam se uporno i bespredmetno
i ne tražim razloge
uvijek plivam uzvodno i gutam hladne vode da ožive
pretvore posljednje izvorske vjenčiće u proljetne livade i u bunilu dišem neupitnu sreću,
u greškama nalazim viceve,
moja su pluća
pluća slučajnosti
moje su oči prazničke,
mojom glavom svira marseljeza
i vraćam se
kasnom noći, ranim jutrom
slušaš kao da me ne čuješ
gledaš kao da me ne poznaješ
kao - tražiš banalne svjetove,
kao - slučajno,
kao - slučajno,
kao - možda
kao - kao i sve - kažem - nagrizla te rotacija
banalna i redovita, i između dva zraka smijem se i veselo ti podmećem
svoje smjehove
u uši, oči, usne, ruke, tebe,
potpisujem tvoje podočnjake mirisom ljubičica i pitam
da li me sad poznaješ?
Post je objavljen 31.10.2004. u 17:22 sati.