|
Pretačem duh u dah i puštam ga da luta mojim bićem, maglovit, providan, okrugao, znatiželjan, u svakom kutu svakog trenutka da me traži istinitu, cijelu, jedinu, svoju. Želim da me nađe. Osvjetljavam mu pute svojom voljnosti i popuštam pred divljim rovanjima po tajnim ladicama, škrinjama, bunarima, brčka se kao zlatna ribica u nutrini, uživa, ne gubi ni tren u sumnji, u pitanju, puni me željom, puni me voljom, ja sam jedinstvo svih kozmosa. Ja sam ja. Želim slobodu i otvorena krila, neraskrčen put pod nogama i sunčano nebo da mi stope okupa, želim prolome gromova da razvale katance i oslobode utvare što ugnježdene vrebaju moju slabost. I neću putokaze, neću savjete, neću ikseve i ipsilone, neću linearne smjerove! Neću išta. Nesuvislo ću tumarati životom i ljubiti iznenađenja spontanosti, otvaranja, točkica, bijelih linija nevidljivih isprepletenim tijelima. Stajati ću u centru svijeta i slušati eho svoga bila. |