i puštam ga da luta mojim bićem, maglovit, providan, okrugao, znatiželjan, u svakom kutu svakog trenutka da me traži istinitu, cijelu, jedinu, svoju.
Želim da me nađe.
Osvjetljavam mu pute svojom voljnosti i popuštam pred divljim rovanjima po tajnim ladicama, škrinjama, bunarima, brčka se kao zlatna ribica u nutrini, uživa, ne gubi ni tren u sumnji, u pitanju, puni me željom, puni me voljom, ja sam jedinstvo svih kozmosa.
Ja sam ja.
Želim slobodu i otvorena krila, neraskrčen put pod nogama i sunčano nebo da mi stope okupa, želim prolome gromova da razvale katance i oslobode utvare što ugnježdene vrebaju moju slabost.
I neću putokaze, neću savjete, neću ikseve i ipsilone, neću linearne smjerove!
Neću išta.
Nesuvislo ću tumarati životom i ljubiti iznenađenja spontanosti, otvaranja, točkica, bijelih linija nevidljivih isprepletenim tijelima.
Stajati ću u centru svijeta i slušati eho svoga bila.