|
Naslanjam glavu na zid i samo tupi odjek ventilatora struji mislima. Žubor slučajnih prolaznika i pogled uperen u želju sebičnu do beskraja, prestrašenu do beskraja, hrabru do kraja mojih granica. I murmorim mašti da podbaci plodove, jer ne bih trebala, znam da možda bih i zgazila, a možda njih u cvatu. Ali ne mogu si pomoći, i do očaja, do tvog očaja, ja želim te. |