Naslanjam glavu na zid
i samo tupi odjek ventilatora struji mislima. Žubor slučajnih prolaznika i
pogled uperen u želju
sebičnu do beskraja, prestrašenu do beskraja, hrabru do kraja mojih granica.
I murmorim mašti da podbaci plodove, jer ne bih trebala, znam da možda bih i zgazila,
a možda njih u cvatu.
Ali ne mogu si pomoći, i do očaja, do tvog očaja,
ja želim te.
Post je objavljen 16.10.2004. u 02:33 sati.