let u boji naopačke

Let II
Kad napipam prazninu, mekana je, kao balon nad dolinom, neuhvatljiv i prisutan.
Ne znam što bih s njom, uvijek učini vrijeme nalik zvučnom zidu
u nepovrat.


Kad uhvatim strah za glavu
bode, kao previše mineralne kad niz grlo juri i mjehurićima rastura put.

Kad se zaletim u nepoznato stanem, da ne udarim zid kojeg nema
ali ga moj um virtualno oslika grafitima.

Kad shvatim da boravim u danas, pomislim kako ga se nikad neću sjećati ako ga ne učinim drugačijim od jučer.

Tad zastanem i udahnem. Duboko.

10.10.2004. nedjelja

- Gukni golube (4) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>