Danas sam zbilja razmišljala o ljudskome ponašanju. Točnije ponašanju jedne "prijateljice" koja mi je ukazala na to svojim vlastitim primjerom.
Dakle, općepoznato je da svaki čovjek ima mane, i to je sasvim prirodno. No mene su uvijek zadivile mane poput licemjerstva i sebičnosti. Da se razumijemo, danas je jako teško pronaći osobu koja nije barem malo sebična jer jednostavno takav je život koji čovjeka primora da primarno gleda na sebe i zadovoljavanje svojih potreba, ali kada spominjem sebičnost kao manu, onda govorim o onoj teškoj sebičnosti gdje uglavnom sebična osoba ne primjećuje ljude oko sebe i ne obazire se na njihove potrebe i osjećaje. Začudilo me kako ta moja "prijateljica" uredno priča o svakoj osobi i njezinim manama, iako ona sama nije ništa bolja. Kako se kaže: prije pometi ispred svoga praga pa se onda zamaraj prljavštinom pred tuđima. Zaključila sam da uz to što je sebična još je i licemjerna, te da nije dobra osoba. No to sam znala još i prije tako da nisam razočarana/iznenađena/povrijeđena/štagod.

Eto za početak htjela bih istaknuti kako je ovaj blog napravljen zbog toga što želim imati zapisane svoje misli o pojedinim temama i situacijama, a da to nije na papiru. Uvijek mi je fascinantno koliko mi se razmišljanje mijenja, i kako uvijek (kao i gotovo svi ljudi vjerovatno) kada pogledam neki svoj zapis od prije nekoliko godina smatram da sam bila "glupa". Ali to je činjenica koja se nikada neće promijeniti. Ah, Bože moj, mijenja se svijet, mijenjaju se ljudi..i sve ide naprijed. A zapravo, sve se vrti u krug više manje. Kako ne zapasti u svakodnevnu kolotečinu uz današnji ubrzani život, to je pravo pitanje.

I tako ako si ti, dragi Čitatelju, slučajno zalutao ovdje želim ti reći da je jako bitno raditi ono što voliš, želiš, trebaš. Pa tako ako i pišeš svoj blog, učini to zbog sebe i svojih potreba prvenstveno. I ostavi komentar da posjetim i tvoj blog.

Pozdrav svima koliko vas ima! :)