četvrtak, 30.04.2009.
Izvikujem Evanđelje svojim životom
Annalena Tonelli nikada nije voljela govoriti o sebi. Živjela je skrovito svoju evanđeosku radikalnost 35 godina u muslimanskoj zemlji. Među Somalcima, posljednjih 7 godina provela je u mjestu Borama, na sjeverozapadu te zemlje. Pokrenula je malu bolnicu i ambulantu za liječenje i prevenciju tuberkuloze. Tisuće bolesnika značilo je svakodnevni intezivni rad. Nije joj bilo dovoljno pa je počela s opismenjavanjem, kako djece tako i odraslih. Na srcu su joj osobito bila gluhonijema i fizički hendikepirana djeca. Tu kršćansku dobru dušu podupirala je Svjetska zdravstvena organizacija, a Organizacija ujedinjenih naroda dodijelila joj je 25. lipnja 20003. prestižnu nagradu "Nansen" u Ženevi. Njezin je život bio dar. Prekinut je atentatom u Borami 5. listopada 2003. Bila je dragovoljka, a na česte upite Svete Stolice da posvjedoči o svome životu odazvala se tek jednom, 30. studenog 2001, te je govorila na jednome skupu o dragovoljstvu.
"Rodila sam se u Italiji, u mjestu Forli 2. travnja 1943. Trideset godina radim u zdravstvu, ali nisam liječnica. Diplomirana sam pravnica", skromno je rekla o sebi žena koja je diplomirala engleski i smjela ga podučavati u srednjim školama u Keniji, te diplomom završila obrazovanje za suzbijanje tuberkuloze u Keniji, tropsku medicinu u Engleskoj, leprologiju za borbu protiv gube u Španjolskoj.
"Italiju sam napustila u siječnju 1969. Otada živim služeći Somalcima...Izabrala sam taj put da živim za druge : siromašne, patnike, napuštene, one koje nitko ne voli. To sam izabrala još kao dijete, to činim i sada, i želim to činiti do kraja života. Htjela sam samo slijediti Isusa Krista. Ništa me drugo nije zanimalo tako jako: On i siromašni u njemu. Zbog Njega sam se odlučila za krajnje siromaštvo...premda siromašna kao pravi siromah, kao siromasi koji ispunjaju sve moje dane neću nikada moći biti. Živim služeći bez imena, bez sigurnosti redovničke zajednice, ne pripadajući nijednoj organizaciji, bez stavljanja novca na račun za stare dane. Nisam udana, jer tako sam u radosti odlučila kada sam bila mlada. Htjela sam biti sva za Boga. Moje je biće zahtijevalo da budem bez obitelji. I tako nje bilo, zahvaljujući Bogu. Imam prijatelje koje meni i mojim siromasima pomažu 30 godina. Imam prijatelje na sve strane svijeta. Potrebe su velike. Zahvaljujem Bogu koji mi je daraovao i dalje mi daruje prijatelje" , rekla je Annalena Tonelli.
Dodala je potom da sav rad u Forliju, sa siromašnima, djecom u sirotištima, s psihički oboljelim djevojčicama i s onima s poteškoćama u razvoju, nisu bili dovoljno.
"Osjećala sam da se ne mogu dati potpuno, ostajući u svojoj zemlji...Otišla sam izvikivati evanđeje životom na tragu Charlesa de Foucaulda, koji je zapalio moj život. Trideset i tri godine poslije izvikujem evanđeje samim svojim životom i gorim od želje da ga izvikujem do samoga kraja...Nastojim živjeti s krajnjim poštovanjem prema onima koje mi je Gospodin darovao...Živim u strogo muslimanskom svijetu...Nema kršćana s kojim mogu nešto podijeliti. Dva puta na godinu za Božić i Uskrs, biskup iz Djiboutija dođe da bi slavio misu za mene i sa mnom...Ništa mi nije važno osim Boga, osim Isusa Krista...Dječicu, da, obožavam, ludim za njima, kao i onima koji pate, gubim razum pred tim dronjcima ranjenog čovječanstva; što su raneniji, što ih se više zlostavlja i ponižava, što im se manje dopušta govoriti, ja ih više volim...ali, sigurno je da u njima vidim Njega, jaganjca Božjega koji na svome tijelu trpi zbog grijeha svijeta, stavlja ga na ramena, pati s velikom ljubavlju...Od Njega dolazimo, Njemu živimo. Njemu se vraćamo. Ako ne ljubim, Bog umire na zemlji."
Tako je jedini put u svome životu, svjedočila Annalena Tonelli. Ubijena je 5. listopada 2004, navečer onoga dana kada su na čast oltara uzdignuti veliki misionari Daniele Comboni, Arnold Janssen i Joseph Freinademetz. (GK)
- 23:36 -
Komentari (45) - Isprintaj - #
