nedjelja, 14.05.2006.
Bleiburg
61. godina je prošla od velike prevare, ili pak velike naivnosti. Horvatska domovina i njeni žitelji harahvati po najstarijem znanom imenu naših predaka, su navek bili naifci. Uvijek sluge i uvijek žrtve. Ne one umišljene žrtve koje stalno kukaju a dobro im je, jel hrvati i ne kukaju, neg pljugaju, već oni koji samo i uvijek gube. Kada smo prešli u yugu iz austrougarskih monarha, i od habsburgovaca sišli s sluganjskog konja na SHS magarca mislili samo kak bu bolje. Nismo nikada imali samopouzdanja da velimo kak smo si sami dovoljni kao narod, stariji od mnogih današnjih silnika, kolonizatora i ekspolatera.
Popljugali smo.
Kada je dobar dio hrvatskog puka, vojske, ali i civila bježao pred razularenim partizanskim bandidosima 1945. kao da nije nit znao o kakvom je ratu riječ. Mlađi ljudi od danas da se vrate u ono vrijem bi također popljugali. Jel sile antante su pobijedile. One kaj su pobijedile hitlera, fašizam i nacizam ali nisu pobijedile komunizam, najgori od najgorih. Oni su znali samo za interese, ne za pravo i pravdu. Ali pobjednici i pišu povijest. Oni pametni, koji su bili na jednoj strani a sredinom rata zbegali iliti po zagrebački uhvatili maglu, talijanski fašisti koji i danas briju na dalmejšju i istriju s Fiuman city, prošli su bez kazne a zločin su si zeli.
Četnici su potkraj rata nešto zaglumili spasivši par pilota amerikanaca i danas uživaju status isti s partizanima, pobjednički. Dobro oni zaista jesu isti, i patrizanski gringosi i čedomiri ali oboje pobjednici ? Hah, politika.
A mi naifci s početka štorije nismo prelazili u partizane ko četnici, mijenjali košulje, jel smo verovali kak su naše košulje čiste i da ih ne treba menjati.
I u zbjegu predali se britancima koji su nas spremno dočekali kod Bleiburškog polja u Austriji i predali drito četn...ovaj tada po novome partizanima. Da, to je sad kao isto.
Al oni su bili gospoda, skužili su da bi moglo biti odmazde na nacionalnoj osnovi pa su odredili da hrvati sude hrvatima, srbi srbima, slovenci svojima i tak dalje...
Pa su nas pobili, zaklali i zapalili naši horvatovi, da ne bude nacionalizma !
Ta navika je ostala i dan danas. Preko komunjarističkog modela di smo opet nekome pljugali, do danas u tzv. liberalnom društvu. Nekad se u komunizmu moglo u hrvatskoj srat samo po 'rvatima a sad u liberalizmu gdje su slobode neograničene se možeju horvatevi nakon sranja i popišati po svojima.
Prek medija, vlasti, tzv. civilnog društva koji čine 23.000 mahom beskorisnih udruga i sličnih gluposti. Tu i tam se koji branitelj objesi, upuca, zapali i raznese jel mu ta shema ne ide u glavu al metak ili geler nažalost ide.
Kaj nisu četnici f ratu uspjeli, mediji slobodnog društva seronja i pišaća te naravno šugavih vlasti uspijevaju.
Hebeš branitelje, oni su svi kao muljatori, morti su nas odbranili duhovi. Danas su u modi pederi, oni su tak in, šik. To je furka našeg društva. Al dobro da ne odem predaleko.
Sam sam štel reći kako pušimo stalno nekome. A to mi tak pederski zvuči. A tak se i mi hrvati jedni prema drugima ponašamo. A ide nam. Kad smo naifci. Od austrougarske, SHS, prek Bleiburga kojeg se danas prisjećamo s tugom.
Kojeg se sramimo jel je glavna vijest jel neka baba ili did stavio ustašku kapu.
Al i to je bila uniforma. Kao i svake vojske. I tam je bilo i dobrih i loših dečkih.
Sam povijest za koju sam pomenul tko ju je pisao je falsificirala puno toga pa je teško sad nekom reći kako nisu svi ustaše i domobrani bili koljači, kao što nisu nit svi partizani bili. Ali njihove uniforme su danas ponos i šik, kak i topli burazi.
A činjenica je da su pobili nebrojeno više od svih kao i komunizam puno, puno više od nacizma i fašizma. Zakaj onda nije bar u banani skupa s njima. Ma ustvari i je osim u 'rvackoj. Partizani su pobili prek 80.000. ljudi f Bleiburgu i još barem toliko po putu po raznim jamama i poljima. Al njihovih kapa se nitko ne stidi. Te petokrake koju se ne pokušava nit skrit.
Neka, pred dragim Bogom i da se oče, nabu se mogla skriti.
I kaj nam ostaje. Ostaje nam sjećanje na sve te žrtve, ponos i dostojanstvo.
I pobjeda koju oni ne razumiju. Najvažnija pobjeda.
Oprost.
Smrt.... mržnji.
- 23:24 -
