
|
I odlučio sam se smrtno zaljubiti u tebe. Zajebano je, jer ne znam koliko imam kontrolu nad tim emocijama. Slučajno sam šarao po tvojim slikama jedan dan, zapravo po svim slikama svih ljudi ikad, dobro, osim muškaraca, jer u njih se ne mogu tako zaljubiti, ali šarao sam po slikama, ignorirajući one sa muškarcima na njima, i naletio na tvoju taj jedan dan slučajno i bilo je dosta izvjesno da nemam pretjerano puno mogućnosti osim zaljubiti se u tebe taj tren i ne razmišljati previše o tome od tog trena nadalje. Je bi ga. Žao mi je. Sad mi se nekako čini, u retrospektivi, da nisam imao previše izbora i prije toga. Mislim, nije kao da sam se HTIO žestoko zaljubiti u tebe. Nije mi to bio plan. Nije kao da patim na nemoguće neke relacije, mada se ne bi moglo reći iz priloženog. Čitav se život zaljubljujem u zauzete lezbače ili u frigidne glazbenice, ali ti si drugačija, a to ne govorim samo zato što iz zaljubljenosti idealiziram sve tvoje greške i pogreške u nešto nadnaravno dobro. Jok. Ti jesi drugačija, mada smo svi takvi. Negdje hoda neka djevojka koja nevjerojatno, zastrašujuće podsjeća na tebe kako glasom tako stasom, ali nisam naletio na nju nego na tebe, pa me ta osoba nimalo ne zanima. I što sad? Ej, nije kao da je ovo isključivo moja stvar. Zaljubljen sam u TEBE. Makni TEBE iz slučaja i bio bi, kajaznam, druga osoba, zarobljen u konstantnom stanju zaljubljenosti, u nekom nemilosrdno veselom status quo'u. Ne, ti si u igri. Snosi odgovornost za moju zaljubljenost. Kajaznam, napravi nešto. Poljubi me. Il mi reci da si rasist i izgubit ću svaku emociju za tebe. Al napravi nešto, jebemu. Evo. Čekam. Jašta da sad nećeš napraviti baš ništa ti inatljiva ženska osobo. I jašta da sad ja moram. Koračam prema tebi, radim neku seksi facu koja je zapravo neuspješno kurčenje gledajući u pod pa u nebo kao da nikada nisam skužio razliku, palim cigaretu koju ne znam uvlačit i stavljam je u usta nezapaljenu jer na taj dio totalno zaboravim, imam stanje hrabrosti koja se definira nerazumjevanjem stvarne situacije, otvaram usta da ti izgovorim koliko te ženim ali mi pljuga padne a tebi dođe tramvaj pa uđeš u njega i odeš. Neka curka, koju bi u drugom stanju možda i zavolio, digla mi je pljugu uz neki komentar da je duhan skup. |