|
Dragi blože, pročitam sam u 24 sata kako je svijet kakvog znamo na pomolu. Kažu kako ćemo svi za par dana nestati u vjetru virusa H1N1 i kako ništa više neće biti kako je bilo do sada. Jutarnji list mi je danas poklonio masku za lice. Nosim je i u krevet jer nikad ne znaš tko je u njemu zadnji spavao. Večernji mi je rekao da mjesta za brigu nema. Ima pravo. Panika je zauzeto toliko mjesta da briga jednostavno ne stane. Jadna briga. Uginut će. Globus mi kaže da je Meksiko nestao sa lice zemlje. Toga grada više nema. Nekako mislim da se vesele jedino političari, nadajući se da će se barem jedan studoš prosvjednik zaraziti, pa da svi tamo poginu i da prekinu blokadu. Popularna je misao kako smo svi mogli malo bolje živjeti, blože. Kad se sve ovo smiri, doduše, mislit ću kako su svi prokleti idioti ali sada? Sada ih zaista volim. Možda je to zato što se više ne bojim side, bed blu bojsa, amerike i sponzoruša. Možda zato što smo u očima svinja svi isti. Možda će mi pred smak svijeta djevojka mojih snova dati da ju ljubim. Možda bi u posljednjih par sati anarhija prepala anarhiste, demokracija demokrate. Možda ni 24 sata ne bi znao opisati jednom riječju što nas čeka ako sva ta panika nestane i ako se opet moramo gledati, mi, blože, koji bez panike ne bi znali što bi jedni sa drugima. I što ti kažeš na to? Misliš li da ima tu mjesta za mene, samo malo rupa je dovoljna.  |
| < | svibanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
