|
Obićno kada netko primi nešto u svoje ruke zatim primi tuđe ruke da mu pomognu držati sve te stvari. Tako sam i ja, pri organiziranju koncerta sa dragom li mi poznanicom, primio tehničke preferencije u svoje ruke i shvatio možda malo prerano da nemam niti jedan instrument koji je potreban za gažu. Okej, velim ja. I tada telefonski grlim ljude i nabijem si račun na mobitelu kakvog bi se Todorići posramili, i primih u svoje ruke i tuđe koje će mi pomoći. Gdje bubnjei,m gdje pojačala, gdje prijevoz, i bijah unija. I tada ljudske ruke polako odlaze svojim putem i ostavljaju moje u praznom i u sasvim realnom pogledu me zovu da mi kažu da NE, nema bubnjeva, nema pojaćala, nema prijevoza. To je bilo za očekivati, bili su to prije svega ljudi. Za moje i daljne žaljenje bijaše nepojavljivanje mojih «najdražih mi» ljudi na koncert. Čovjek se pita kolko ih je zabolilo da ne dođu. Tsk. Nije to stvar ega već manjka samopouzdanja. Ili mi je samo žao. Baš i je. Koncert sam po sebi bio je divan. Dosta ljudi (koji su došli onima koji su ih zvali), i divna svirka sa mojima, odpjevali smo što smo odpjevali i pokupili se. I time pokupili 25 ljudi koj su nakon koncerta došli do mene pit. Naime kaj, ja nisam znao niti jednog od njih, osim jednog ili tri. Jedna od djevojaka koju nisam znao bila je, i koliko dalje znam, također divna i imala je ime koje me očaralo. OČARALO. I ona skupa snjim. Ljubili smo se, svađali, razgovarali, ljubili, i onda je otišla. Pobogu, čitav pjam veze smo odigrali u par sati. Jebo ja dugotrajnost. U 11, kada sam se probudio i počistio saj taj nered, me uhvatila pomisao da moram sve to i vratiti rukama koje su ostale da mi pomognu. Nazvao frenda, on rekao okej, i tako ja vozio stvari po gradu sa bubnjem na koljenima, i tada vidjeh požar. Požar u zgradi nasuprot moje. Gorio je čitav stan. Ne znam što mi je bilo tužnije, požar ili ljudi koji su se ojupili pred zgradu i smijali se, zajebavali, snimali, pričali kak će prodavati snimke 24 sata, babe koje su govorile istu rečenicu koju je jedna od njih rekla pa sada sve od njih ponavalju istu da ispadnu da imaju nevjerojatno znanje o požaru, sve od kojih su te informacije pričale u prvom licu. Naime, sve su čule kako nešto puca, sve su prve vidjele dim. Susjedi sa mobitelima u rukama zovu svoje «e kume odi ovdje da vidiš kako izgleda» i «ovi naši vatrogasci ništa ne rade vidi ih kreteni» i zamalo pa da su sjeli u krug i pjevali dinamovu himnu. Humana atrakcija, tuđa tuga. Hvala 24 sata i RTL vijesti što ljude pretvarate u nemoralne idiote. Hoćete kupit snimku VAŠE goreće kuće? Pizda vam materina. Svima vama. Nekad se sjetim onih slika da kada se dogodi nesreća babice plaću u kutu a muškarci gledaju kako mogu pomoći. Što je bilo sa tim ljudima? Kupujte i dalje mobitele djeci, dajte im i dalje da postaju skinsi i bojsi i šminkeri. Bivšu djevojku udario je jedan takav kreten u tramvaju. Udario djevojku i zbrisao. Uhvatili ga i pustili jer mu je otac navodno murijak. Da je netko snimio incident lupanja nje u lice, možda bi zaradio prodavši snimku. Negdje oko 17 je sve bilo gotovo. Mislim si da poanta bijah u ljudima. Neki ti daju ruke sa osmjehom, neki ti paradiraju pred nesrećom, neki te zajebu, a neke ljubiš u noći i neke grliš. Ja ću vas ljubit i grlit, ljudi, i svi koji rade isto biti će moji prijatelji, dolazili mi na koncert ili ne.  |
|
Jednom davno, udanima kada nisam razmišljao o razlozima za sve ono o čemu zapravo razmišljam sada u kompletno nerazumnim rečenicama koje su bile duže od ove, i pisao sam sa inspiracijom koja je graničila samo sa mojom ljenošću pa i onda samo sa instinktom višeg nagona. Viši nagon bijaše sve što i danas jesu. I tada nisam imao na stadiju kvalifikacija nikakve stopirajuće, deprimirajuće digresije i nikakva kriva usmjerenja u smjerovima sa kojih nisam skretao sa. U svakom slućaju dolazi do pitanja, što se promjenilo? Je li se djevojka spomeuta u bivšem postu javila? Ne. I nikad se neće. Veseli me pomisao da ću je vidjeti jedan dan i da je neću prepoznati, ili bolje, prepoznati ću je i pitati je «hej, zašto se nisi javila?». Nije zapravo ni to bitno, više je stvar ega i potrebe. Jednom je to bilo straha i potrebe. Danas nije. Vraćam se na staro. Staro je bolje funkcioniralo u nekim pogledima. Nije fer od mene da pišem o ovome ali anonimnost je jedna od boljih stvari na internetu, ili u stvarnom životu ili zapravo, bilokad. Ja ne znam tko si ti ne znaš tko sam. Ona je bila dugo zaljubljena u mene. Čujete takvu rečenicu i pitate se pobogu, ono, kako? Kada se to dogodilo? Zašto pobogu? Ne želim reći da se krive osobe u mene zaljubljivaju ali u pravilu se to tako dogodi. To nisu krive osobe. To su osobe. JA sam kriva osoba. Heh, to bi mi trebalo pisati u rezimeju. To bi trebao reći svakome koga upoznam. To bi me prekrilo, TO bi bila anonimnost. Da se zaljubila u bilokoga drugog, to bi funkcioniralo. Srce ne uči. Ja i dalje padam na djevojke. I evo pravila: Ja padam na djevojke u busevima, tramvajima, na one koje hodaju sa druge strane ulice, one koje sjede na drugom kraju birca kada pijem kavu, na one koje vidim kako ulaze u vlakove i aute, autobuse, avione, na one koje vidim kako se penju na drveća dok sam ja sa druge strane ograde, na one koje su u društvu, na one koje čitaju knjige kada ja slušam muziku, na one koje imaju slušalice u ušima kada je meni rikla baterija. Na one koje ne znam. Na one koje su starije, neprimjetne, samouvjerene. Na one koje trće i brišu znoj znojnikom. Na one koje plešu u tvornici na pjesme koje ja ne znam. Na one, u jednoj rečenici, koje ne padaju na mene. Zašto takve djevojke ne padaju na mene? Jer sam ja kriva osoba. To se vidi na kilometar. Zašto sam kriva osoba? Jer se tako furam. Je li bi takva jedna djevojka kojoj bi ja prišao u busu, tramvaju, dok trće, dok čitaju, dok plešu, i rekao im bok i nabacio onaj smješak koji mi dobro stoji, je li bi mi ta djevojka odgovorila? Evo neutralne istine. Ne znam. Nikada nisam probao. Skupit jaja i napraviti to. Pobogu. Evo za gore navedene djevojke: jedna za vas! *improvizirani mental diže čašu u zrak i uzme gutljaj*  |
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
