Marketing
ljudske ruke
Obićno kada netko primi nešto u svoje ruke zatim primi tuđe ruke da mu pomognu držati sve te stvari. Tako sam i ja, pri organiziranju koncerta sa dragom li mi poznanicom, primio tehničke preferencije u svoje ruke i shvatio možda malo prerano da nemam niti jedan instrument koji je potreban za gažu. Okej, velim ja. I tada telefonski grlim ljude i nabijem si račun na mobitelu kakvog bi se Todorići posramili, i primih u svoje ruke i tuđe koje će mi pomoći. Gdje bubnjei,m gdje pojačala, gdje prijevoz, i bijah unija. I tada ljudske ruke polako odlaze svojim putem i ostavljaju moje u praznom i u sasvim realnom pogledu me zovu da mi kažu da NE, nema bubnjeva, nema pojaćala, nema prijevoza. To je bilo za očekivati, bili su to prije svega ljudi. Za moje i daljne žaljenje bijaše nepojavljivanje mojih «najdražih mi» ljudi na koncert. Čovjek se pita kolko ih je zabolilo da ne dođu. Tsk. Nije to stvar ega već manjka samopouzdanja. Ili mi je samo žao. Baš i je.
Koncert sam po sebi bio je divan. Dosta ljudi (koji su došli onima koji su ih zvali), i divna svirka sa mojima, odpjevali smo što smo odpjevali i pokupili se. I time pokupili 25 ljudi koj su nakon koncerta došli do mene pit. Naime kaj, ja nisam znao niti jednog od njih, osim jednog ili tri. Jedna od djevojaka koju nisam znao bila je, i koliko dalje znam, također divna i imala je ime koje me očaralo. OČARALO. I ona skupa snjim. Ljubili smo se, svađali, razgovarali, ljubili, i onda je otišla. Pobogu, čitav pjam veze smo odigrali u par sati. Jebo ja dugotrajnost.
U 11, kada sam se probudio i počistio saj taj nered, me uhvatila pomisao da moram sve to i vratiti rukama koje su ostale da mi pomognu. Nazvao frenda, on rekao okej, i tako ja vozio stvari po gradu sa bubnjem na koljenima, i tada vidjeh požar. Požar u zgradi nasuprot moje. Gorio je čitav stan. Ne znam što mi je bilo tužnije, požar ili ljudi koji su se ojupili pred zgradu i smijali se, zajebavali, snimali, pričali kak će prodavati snimke 24 sata, babe koje su govorile istu rečenicu koju je jedna od njih rekla pa sada sve od njih ponavalju istu da ispadnu da imaju nevjerojatno znanje o požaru, sve od kojih su te informacije pričale u prvom licu. Naime, sve su čule kako nešto puca, sve su prve vidjele dim. Susjedi sa mobitelima u rukama zovu svoje «e kume odi ovdje da vidiš kako izgleda» i «ovi naši vatrogasci ništa ne rade vidi ih kreteni» i zamalo pa da su sjeli u krug i pjevali dinamovu himnu. Humana atrakcija, tuđa tuga. Hvala 24 sata i RTL vijesti što ljude pretvarate u nemoralne idiote. Hoćete kupit snimku VAŠE goreće kuće? Pizda vam materina. Svima vama. Nekad se sjetim onih slika da kada se dogodi nesreća babice plaću u kutu a muškarci gledaju kako mogu pomoći. Što je bilo sa tim ljudima? Kupujte i dalje mobitele djeci, dajte im i dalje da postaju skinsi i bojsi i šminkeri.
Bivšu djevojku udario je jedan takav kreten u tramvaju. Udario djevojku i zbrisao. Uhvatili ga i pustili jer mu je otac navodno murijak. Da je netko snimio incident lupanja nje u lice, možda bi zaradio prodavši snimku.
Negdje oko 17 je sve bilo gotovo. Mislim si da poanta bijah u ljudima. Neki ti daju ruke sa osmjehom, neki ti paradiraju pred nesrećom, neki te zajebu, a neke ljubiš u noći i neke grliš. Ja ću vas ljubit i grlit, ljudi, i svi koji rade isto biti će moji prijatelji, dolazili mi na koncert ili ne.
Post je objavljen 31.03.2007. u 13:37 sati.