|
Elem, ona ima dragog. Objekt snova moje atencije ima momka. I naravno. Zašto? Jer je zadovoljna. Ja nisam zadovoljan. To valjda znači da ja nemam dragog, dragu ili kad smo već kod toga, nekoga za ljubit. Nije ništa veliko, to što ja tražim. Zagrliti, poljubiti. I nalete te djevojke, te silne djevojke, koje jednostavno želim grliti i ljubiti. I zašto ne mogu? Jer stvari nisu po mome. Mora bit razlog za to. Nego, evo te priče: Radim sa njom. Naša komunikacija je sa smješkovima i par malih riječi. DA, želio sam je poljubiti taj tren kad sam je vidio. Razgovaramo izrazima lica objašnjavajući usnama kakav dan imamo. Dopisujemo se i dodirivamo se ušima. Te onda kaže da ima dragog i onda ja neuspješno glumim da nisam tužan. Da nisam zaljubljen. Ili što god. I onda izađe pingvin iz frižidera i prekriži još jednu crtu na zidu, i onda, kao kalendar na kraju kvadratića, gubim list. Čitav čepter mojih snova i onoga što slijedi, lil što bi sljedilo da bi me ona primila za ruku i odvela negdje gdje je mogu zagrlit. I onda se okrećem i idem radit. Ja sam maza, to je to. Potrošio bi sve dane dirajući ljude. |
|
Tek tolko da kažem par riječi. Nakon toga ću te riječi zaboraviti, nešto poput snova nakon što se probudiš. Ne da su snovi svi zaboravljivi, mind you. Ponekad ih se sjetimo. Koliko je bitno to za ovaj post nije bitno, jer nisu to te riječi koje želim izgovoriti. Želim svima onima kojih je briga, a njih ima, dati do znanja da sam živ i da sam dobro. Nemam djevojku ali ljubim ponešto. Plave djevojke. Ima jedna preslatka djevojka koja sa voli grliti. Ja sam poput nje. Kažu mi da je u «vezama» najvažnije neka vrst sličnosti. Ti koji mi to kažu su već u vezama pa nešto i znaju o tome. Ova djevojka je slatka i inteligentna. I slatka pobogu. Tolko o tome. Što je bilo sa bendom? Stoji. Uskoro ćemo snimati nove pjesme i tada ćemo biti sretni. Što je sa poslom? Ide. Radim i veselim se, trošim novce i vodim prijatelje na pive opet, i jako sam sretan zbog toga. Kako je moja soba? Neuredna, kao i uvijek. Osim toga nema se što za reći. Strah me rođendana i želim, kao i uvijek, biti zaljubljen kada opet dođe nova godina, ili bolje, onaj trenutak pije tri dva jedan. To moje, kao što bi mi alteregoina rekla, je totalno loša percepcija ljubavi i veza, no jok me briga. Danas sam se našao sa bivšom i opet, kao više puta, sam se osjećao kao nešto poput iz neke priče gdje se stari znanci nalaze po ponekoji put nakon puno godina. I onda se vide. I to je to. Ma nema se što za reći, zbilja. Ja sam onaj koji voli ljubiti grliti i dirati ljude, razgovarati i sanjati sa ljudima, prikazivati i pjevati ljudima, držati se za prste na livadi i pozdravljati stare prijatelje mah mahovima. Ništa se ne mjenja oko toga. Ništa drugo ne želim reći. |
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
