|
Tek tolko da kažem par riječi. Nakon toga ću te riječi zaboraviti, nešto poput snova nakon što se probudiš. Ne da su snovi svi zaboravljivi, mind you. Ponekad ih se sjetimo. Koliko je bitno to za ovaj post nije bitno, jer nisu to te riječi koje želim izgovoriti. Želim svima onima kojih je briga, a njih ima, dati do znanja da sam živ i da sam dobro. Nemam djevojku ali ljubim ponešto. Plave djevojke. Ima jedna preslatka djevojka koja sa voli grliti. Ja sam poput nje. Kažu mi da je u «vezama» najvažnije neka vrst sličnosti. Ti koji mi to kažu su već u vezama pa nešto i znaju o tome. Ova djevojka je slatka i inteligentna. I slatka pobogu. Tolko o tome. Što je bilo sa bendom? Stoji. Uskoro ćemo snimati nove pjesme i tada ćemo biti sretni. Što je sa poslom? Ide. Radim i veselim se, trošim novce i vodim prijatelje na pive opet, i jako sam sretan zbog toga. Kako je moja soba? Neuredna, kao i uvijek. Osim toga nema se što za reći. Strah me rođendana i želim, kao i uvijek, biti zaljubljen kada opet dođe nova godina, ili bolje, onaj trenutak pije tri dva jedan. To moje, kao što bi mi alteregoina rekla, je totalno loša percepcija ljubavi i veza, no jok me briga. Danas sam se našao sa bivšom i opet, kao više puta, sam se osjećao kao nešto poput iz neke priče gdje se stari znanci nalaze po ponekoji put nakon puno godina. I onda se vide. I to je to. Ma nema se što za reći, zbilja. Ja sam onaj koji voli ljubiti grliti i dirati ljude, razgovarati i sanjati sa ljudima, prikazivati i pjevati ljudima, držati se za prste na livadi i pozdravljati stare prijatelje mah mahovima. Ništa se ne mjenja oko toga. Ništa drugo ne želim reći. |
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
