|
Okej, ali ako netko ima onu pet minutnu amneziju, hoće li znat da je mrtav kada to dođe to toga? Jer ako se ne sjeća ničega, kako će znat da je umro? Kako će mu tijelo, koje je glavan krivac za smrt, znati da mora umrijeti? I tko će ga podsjetit na to? Čak i ako se sjeti, zaboravit će za pet minuta i živjeti zauvijek. Što ako odlučimo ne sjetiti se? Što ako, i ovo je lijepa misao, možemo sve naše probleme zaboraviti? To je poput ispijanja alkohola u obližnjoj kavani no svejedno, što ako možemo ovaj tren zaboraviti na sve što nas brine? Hoće li nam se to vratiti? Hoće li nam se sve to ipak vratiti? Jer samo zato što smo mi zaboravili na to ne znači da je zaboravljeno. Ako zaboravimo na ljubavnicu, ona će nam se vratit. Ako zaboravimo na neprijatelja, on će nas i dalje gazit, samo ovaj put mi nećemo znati zašto. Ako zaboravimo na naše skrivene tajne i želje, hoćemo li ih opet zaželiti? Možda zaborav nije tako pametna stvar. Ali zaboraviti da živimo? Uffff... Onda mi zbilja nismo ovdje. I nikad nećemo biti, jer ne znamo da postojimo. Stoga kada niđete na osobu koja se ne sjeća odkud je ili tko je, ispričajte mu bajku. Možda povjeruje.  |
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
