|
Puno ideja vribi mojom glavom. Ne znam je li 'vribi' riječ ali ako je drago mi je što imam tako proširen vokabular. Međutim, sve te moje ideje, koje sam spomenuo na početku, nestanu u tren oka ako ih ne zapišem negdje, ili snimim na mobtel u obliku mumljanja i fućkanja dok me ljudi gledaju čudno. Čak i te zabilježene ideje padnu ne neki pogled i više nema isti rif koji je imao dok sam ga smišljao. I kako živjeti ovako kada mi sve lijepe stvari odu u zaborav a kada sve gluposti moram pamtiti? 2+2? Obaveze? Što je to pokraj jednog dobrog stiha, ili ideje za priču? Obično, naravno, te ideje dođu kad ih najmanje očekuješ, i ako ih se sjetiš kasnije sjetiš se gdje si gledao, gdje si bio, i kokav si pogled imao, onako otvorene širom oći i blagi smješak misleći «ajme, moram ovo napisati». Ali ne, ode to, nestane, i kako sam već pisao, sve pjesme su konstrukcija. Gradiš i gradiš i gradiš i onda nestanu, ali imaš tlocrt da ju ponovno napraviš. Tako recimo imamo tlocrte za kako napraviti burek, i nevjerojatno močan pozdrav šaljem mareibrium koji mi je i taj ostavio. Dajte ljudi, mahnite mu. Kako bi se ikoja priča ipak ispričala mislim da su i oni najveći spisatelji imali nekakav način pamćenja. Kao skladatelj koji piše simfoniju sa kemiskom u ruci bez klavira. Bez zvuka. Vjetar. Eh. Sve priče imaju početak. To pak, nije fer. U našim pričama, a život piše najbolje priče, ne znamo kad je početak. A bome ni kada je kraj. Možda je to ljepota tih životnih priča, ni na kraju ne znamo je li možda tek početak. Kao prazan papir. Magnet misli. Telepatija je interesantan dil, ja čujem što ti čuješ, ja mislim što ti misliš. Što ako ti pjevam? Hoćemo se razumjeti? Ili ak drkam, je li orgazam telepatsk prenosiv? Ajme, toliko puta stanemo jedni pred druge i želimo se reći volim te a ne možemo. I bolje. Te riječi nose odgovornost, i duguješ im barem da ih izgovoriš. Plakao sam danas na reklamu za merci. Jok.  Idem van sada. Sjesti u bus i u tramvaj. Voziti se. Stati. Ima jedan dobar razlog zašto se ne volim. Bila je djevojka u ksetu, gledala me i ja se, naravno, pravio kul. Ne da bi je htjeo na krivi način, ali samo da sam se spustio i rekao bok jebla ga. Ali ne. Predamnom je bio zeleni gumb, i stisnuo sam ga. And all of Queens of the stone age went with it. |
Okej. Oficijalno je. Više ne izlazim van. Barem navečer. Barem ne u ovom gradu. Možda sam mizantrop. Možda se jednostavno ne uklapam. Možda sam toliko nesiguran u sebe da mi nigdje nije dobro. Toliko bi htjeo biti incognito, nevidljiv, neprepoznatliv, sa velikim šeširom na glavi i okruglim naočalama koje sjaje natrag sve te poglede. Tako mi je dosta ljudi koji su toliko loši, žalosni, ružni, licemjerni, egocentrični i sve one riječi koje tu idu.Nego, što reći? U tramvaju su pjevali moja domovino... I'll be coming home next year .. |
Zagrebački Film Festival, poznatiji kao Motowun u Zagrebu, ostavio je vrlo topli osjećaj duboko u meni koji govori da se moram preseliti u istambul svirati, u Sloveniju na pogrebne govore, u Ameriku na televizijske lomove i ponajviše na kavu i cigarete. Međutim, u svom tom sjaju film festivala, koji je očekivao da svi piju pivu ili da filmove gledaju barem četvrtinu pijani kako bi što prije zaspali ako su izabrali krivi film, nije se očekivalo da će ljudi na šanku zbilja piti studenu od limuna koja je prošla svoj rok trajanja i dobila divnu žutu boju u sebi kako bi trovala sve one koji su pokušali biti trijezni. I kako biti trijezan? Čekajući u redu za karte dok svi ostali naručuji preko vipa budući da je Motow... ups, Zagreb Film Festival odlučio podstaviti diktaturu nad svakakvim uslugama, jedan od kojih da vam zaštitari čuvaju mjesto ako ste naručili preko vipa. Mi ostali tovci ili tele2ovci jedva smo našli mjesta i napola gledali film a napola tuđe alternativne frizure ili dodatke kakve su samo danas odlučili prikazati širem svijetu. No, festivali su festivali, i osjećaj je dobar, stoga trk stajati u redu za karte od filmova koji su unaprijed rasprodani ako nemate sreće.U privatnom životu mogu reći da, jebiga, još uvijek padam na starije. Niš čudnoga pošto padam na sve u ovom periodu ali posebno na radne suradnice no to je kao željeti trošiti profesoricu, ili za one koji su rano počeli, učiteljicu. |
Masturbacija bi zbilja trebala prestati biti tabu stvar. Roditelji bi trebli podržavati seksualno istraživanje svoga djeteta. Svećenici bi trebali prestati zabranjivati masturbaciju, i prestati širiti gluposti svakakvih tipova i da će dlake zbilja rasti iz dlanova ako se netko bude dirao. Jer ziblja, kad se uzme u obzir koliko su idioti na ulicama, popularnije poznati kao bed blu kreteni koji su face jer se tuku u drugim državama, frustrirani pošto im se seksualni život svodi na ništa pa kad dođe cura zatrudni i rodi se još jedan bed blu kreten ponosno odlučan širiti svoju kretensku plavu krv. Ti kreteni bi mnogo više frustracija izbjegli da nisu iz kršćanskih obitelji gdje ih gnjave da je HDZ biblija i da moraju nositi križ oko vrata kako bi ponosno bili hrvati i da su počeli drkati PRIJE nego što su shvatili da su kreteni, a ne tek kada je pička postala jedina ambicija pored televizora, pive, i ćevapa. Tada bi već u mladima danima ustanovili da ima boljih stvari od biti kreten. Ista stvar vrijedi za frustrirane žene koje se nekako uvijek nađu u pozicijama da vas jebu u glavu. Isto tako i za političare koji zatvaraju ceste kako bi oni mogli drkat na miru.Danas sam bi vrijedniji nego ikada, pa sam otišao na ispit sat vremena ranije. Tako sam dakle tamo i stigao, uvjeren da ću prvi položiti ispit tako da mogu biti veseli. Ponavljao sam gradivo, čekao. Napokon, prošlo je sat vremena i trebala bi doći žena. Kasni pet minuta, okej. Kasni deset, okej. Kasni sat vremena, okej. Ljudi oko mene sjede skup samnom na podu i šute. Sat polako kuca. Dva sata. Dreamcatcher mi pravi društvo. Nema je. Tri sata. Zašto je nije bilo? Jer je drkanje tabu, i jer Sanader, kojeg svi krive za ovo al ja se ne kužim u politiku, voli ekspresionirati građanima Zagreba svoju ljubav kako golubi ekspresioniraju koliko im se sere nad skupim automobilima. I kada je vjest došla da je žena u prometu koji nejde i da neće doći uputio sam se doma. Neuspješno, jer tramvaji nisu išli kak spada. Došao sam doma i jeo palačinke makar sam jučer imao virus riganja i proljeva, al mi je bilo svejedno, i kako kaže Edo Maajka, nek me sada vide kako rigam. |
|
Ma to je divno. To je zbilja divno. Podsjeća me na onaj dan kada sam usred buke jednog divnog li dana sjedio u mraku okružen ljudima i kada me ona, neki vele zbog samilosti, neki pak da je dromfulja koja traži posljednju avanturu, poljubila ili bolje, kada sam ja poljubio nju i kada mi je sutradan pasivno izjasnila koliko zapravo pasivna ona zbilja je. Nažalost, srce ne uči. Srce je debela ljenčina koja cijeli jebeni dan ima sve četiri u zraku i pumpa a ne želi naučiti da ljubav nije dobra stvar, pa tako ni zaljubljivanje, pa da se bar ugleda na svog kompanjona pimepka koji, bem ga ja, nauči sve što se ima za naučit. Tako sam, dakle, ostao sam jednog dana kada sam, poput onog lika u Love Actually, rekao «okej, sada je dosta» i zanemario ju. Ona je otišla u fejd, i sada ima samo taj poljubac, ne njeno ime, već njen poljubac koji je vrijedan spomena. Pošto je bila puno starija od mene, teorija da me poljubila zbog samilosti drži vodu, ali kaplje u lonac dok ja stojim tamo zavezan u tijeku kineske metode mučenja. TAP… TAP… TAP… BAŠ… SI… KRETEN… KRETEN… KRETEN… KRETEN… KRETEN… KRETEN… TAP… TAP... Ali srce ne uči. I tu je, dakle, razlog svu tu silnu potrebu za seksom koja postaje toliko djetinjasta. Nadam se da ste i vi u krizi, pa da nisam jedini. Nadam se da se budite usred noći mokri od vrućih snova. Nadam se da ste najboljeg prijatelja prijateljicu pitali za seks. Nadam se da vam se blog više ševi od vas samih. Ali ne. Ja vas volim. Pogotovo vas divne li djevojke koje me zovu natrag kada sam zbilja rekao da možda više nema smisla pisati. Osjećam se zaduženim, kao da vam dugujem uslugu. Nema problema. Tu sam za vas. Ak vas uhvati nejebica stojim uz vas i ne bi bio jedini koji stoji. Ispričajte dijete u meni. |
| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
