
Okej. Oficijalno je. Više ne izlazim van. Barem navečer. Barem ne u ovom gradu. Možda sam mizantrop. Možda se jednostavno ne uklapam. Možda sam toliko nesiguran u sebe da mi nigdje nije dobro. Toliko bi htjeo biti incognito, nevidljiv, neprepoznatliv, sa velikim šeširom na glavi i okruglim naočalama koje sjaje natrag sve te poglede. Tako mi je dosta ljudi koji su toliko loši, žalosni, ružni, licemjerni, egocentrični i sve one riječi koje tu idu.Nego, što reći? U tramvaju su pjevali moja domovino... I'll be coming home next year .. |