
Zagrebački Film Festival, poznatiji kao Motowun u Zagrebu, ostavio je vrlo topli osjećaj duboko u meni koji govori da se moram preseliti u istambul svirati, u Sloveniju na pogrebne govore, u Ameriku na televizijske lomove i ponajviše na kavu i cigarete. Međutim, u svom tom sjaju film festivala, koji je očekivao da svi piju pivu ili da filmove gledaju barem četvrtinu pijani kako bi što prije zaspali ako su izabrali krivi film, nije se očekivalo da će ljudi na šanku zbilja piti studenu od limuna koja je prošla svoj rok trajanja i dobila divnu žutu boju u sebi kako bi trovala sve one koji su pokušali biti trijezni. I kako biti trijezan? Čekajući u redu za karte dok svi ostali naručuji preko vipa budući da je Motow... ups, Zagreb Film Festival odlučio podstaviti diktaturu nad svakakvim uslugama, jedan od kojih da vam zaštitari čuvaju mjesto ako ste naručili preko vipa. Mi ostali tovci ili tele2ovci jedva smo našli mjesta i napola gledali film a napola tuđe alternativne frizure ili dodatke kakve su samo danas odlučili prikazati širem svijetu. No, festivali su festivali, i osjećaj je dobar, stoga trk stajati u redu za karte od filmova koji su unaprijed rasprodani ako nemate sreće.U privatnom životu mogu reći da, jebiga, još uvijek padam na starije. Niš čudnoga pošto padam na sve u ovom periodu ali posebno na radne suradnice no to je kao željeti trošiti profesoricu, ili za one koji su rano počeli, učiteljicu. |