Veliki brat vidi sve. Ama baš sve. Od buđenja, do tuširanja, do povremenog izlaska na dvorište na pljugu. A vidimo i mi. Mi, mala braća koja financiraju velikog, promatramo i dajemo svoj udio za te ljude u kući. Zašto to ljudi puše, ja se pitam? Dali je to zato što smo ko mali voljeli gledati ljude kroz njihove prozore? Dali je to što su ljudska rasa vojaeri? Ili je to zato što mi toliko volimo upadati drugima u privatne živote? Dali se dan za danom uplećemo ljudima u njihova posla? Što susjedi rade, skim hoda koji frend, kako se ponašao tko, i kao best buy, koliko ljudi zna? Ljudi obožavaju sjesti na kavicu i poprićati o ljudima, pa ako padne koji trač, što sad, nikom ništa. Isto toliko volimo otvoriti novine i saznati što se govori o kome. Kako pokazati javnosti privatni život pojedinaca? Novine obožavaju pohvaliti nekoga o njihovim uspjesima, ali još više vole popljuvati. Tu i tamo. Nikom ništa. I zato mi toliko volimo proćitati koji trač, pogotovo ako to piše u novinama. Još više ako je toliko prošireni trač da to svi znaju, osim VAS! Ajme! Trk po novine, da vidimo što se desilo kome! O, ljudi nevole biti izbaćeni iz društva. Rade sve da se to izbjegne. I nikako nevole kada se ne mogu priključiti u razgovore drugih. Oni moraju biti informirani. I tako se trač proširi u javnu tajnu, i kako svi sve znaju, tajna je u biti samo tema razgovora, ali nam je draže kad se tu krije nešto «zloćestije», i kada ta tema razgovora postane tabu, nama se kosa nadigne na samu pomisao razgovora oko te teme. I uvijek će tih tema biti. Jedna danas sutra, a preksutra će se već naći druga. Pa moraju! Ili će nam sve novine bankrotirati.Teško se identificirati u društvu. Neki poćinju slušati istu glazbu. Neki gledati iste filmove. Neki prićati iste viceve. Ljudi daju 10 kuna da postanu centar svijeta, tako da imaju jedan ekstra ulet kad im netko upadne u oko. Tako da im razgovor bude lakši, sigurniji... Da, teško je biti dio društva. Ali dali moramo plaćati za to? Zašto moramo svaki put kada izađemo van da porazgovaramo platiti najmanje 5 kuna za kavu? Zašto moramo imati par sviježih tabu tema za potaknut da nam razgovor ne bude dosadan i monoton? Ili ćemo uvijek pljuvat, mi ljudi, ili ćemo hvalit, podržat, slavit, sve na osnovu drugih ljudi. I kad jednom vi dođete na red, nemojte se iznenaditi kad upravo vi budete zaboravljeni za 15 minuta, jer ste ih imali i sada ste old news, diskardrirani, arhiva. I nemojte misliti da vi nikad nećete doći na red, ako niste do sad, jer zaista, velika braća sve vide. Ama baš sve. |
Krenuli smo u pračku, da vidimo kako sviraju zajedniči frendovi. Tamo se održava demo festival mladih bendova, što je super jer polako močvara nije jedino mjesto za gaže. I tako nešto nismo htjeli propustiti! Ni ja ni moj prijatelj Khum, tako da smo, kao što rekoh, kroćili po ulicama, specifiziram, Frankopanskom, kad su nas od nikud, bez razloga ili povoda na ikakav način, napali. Tko nas je napao? Teško je reć... Ovo je sljed događaja koja se sjećam:Hodamo... Čujem zvuk trka... Dobivam udarac u glavu... Pogledam neku višu figuru siluetiranu mojim šokom i natrijevom rasvijetom ulice... Trčim... Netko trči zamnom... Još jedan udarac... Trčim po Deželićevoj i ramišljam o Khumu, i dali je ok. I dalje je sve ćisto. Prije toga, ništa. Sve što mogu reći je da su nas napala 5 do 10 huligana. Ovo je što sam, čuo: Kosati, bježi doma! Kaje?! Ovo sve bi imalo smisla da je postojao povod. Ali ga nema. Na neki me naćin, kada sam nazvao prijatelja da mu kažem što je bilo, olakšalo kad je on podignutih ramena pitao «što je to prvi put da ti se to desilo». Bez razloga, bez povoda, bez ičega. To je sve za sad... |
Raditi na sebi... Toliko ljudi su mi to rekli. Što to znaći? Poboljšavati sebe? Ili Prilagođavati se njima? Jer toliko ljudi je to već učinilo. Pratiti njihova pravila... Ponašati se u skladu svih drugih... Naposljetku, u biti, živiti njihov život... Da, naravno, svi smo mi posebni na svoj jedan ili više načina, ali ipak, koliko smo svi mi u biti različiti? Svi se dižemo ujutro, idemo u škole, na posao, u tramvajima ili automobilima, ili iskljućivo pješke. Svi se trudimo biti bolji, imati puno prijatelja, djevojke, dečke, žene, muževe, djecu... Jer nam je tako pisano. Jer su tako svi do nas. Demokracija, međutim, većina nije uvijek u pravu... To smo svi mi osjetili više puta, nepravde, svađe, oko ničega. I na kraju smo svi mi ko svi ostali. I to što se djelimo na više grupa je samo dokaz da se toliko trudimo razbiti taj lanac društva, autoriteta, nasljedbe. Mi smo, prije svega, i na kraju, ljudi. Samo ljudi, ko i svi ostali. I toliko se borimo biti nešto drugo da nam je teško u grudima. Poput onog osječaja kada osjetite suze pod oćima prije nego što se slomite. I ima nas toliko puno... Kako, o kako možemo biti jednaki? I zašto raditi na sebi? Da olakšamo drugima? Da se zavaramo da je to prava stvar, da je ovo pravi naćin, da odustanemo? Sve dok auti budu vozili, sve dok cigarete budu ubijale, sve dok kod dima bude i vatra, mi ćemo ostati isti, i raditi na sebi. Umjesto da se dignemo na svoje noge, a ne na noge onih na kojima stojimo... |
Ja pišem... Ja sam pisac. To mi je hobi. Makar ne znam hrv. gramatiku, znam engleski. Pišem na engleskom. Pišem svakakve stvari. Pjesme, novele, gluposti... Pisanje ima jednu elementarnu pogrešku već u samom startu, a to je da te ideja zavede više od truda. I imaš ideju i znaš kako počinje i kako će završiti, ali sve između, to je kopletno prazno... U zadnje vrijeme pišem neki kvazi nejasan triler, i odjednom sam stvorio jednog lika koji me čitavo vrijeme vuče na drugu stranu. On nikako ne spada u toj prići, al eto ga, i neda mi mira... I imam toliko početaka i toliko neuspjelih ideja sve krivac ja i moja ljenost. Možda da napravim novelu početaka, gdje svaki put kad se čitatelj zavede u priću, poćne nova... Možda je tako i najbolje... Na taj način likovi stvarno počinju živjeti u našim glavama, a prića ko prića, i kraj, to nam netreba, glavno je da "jednom davno, u dalekoj dalekoj zemlji"...Sve dok taj daleka zamlja postoji u našim glavama, prića će stvarati samu sebe... Idem sanjati |
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
