Raditi na sebi... Toliko ljudi su mi to rekli. Što to znaći? Poboljšavati sebe? Ili Prilagođavati se njima? Jer toliko ljudi je to već učinilo. Pratiti njihova pravila... Ponašati se u skladu svih drugih... Naposljetku, u biti, živiti njihov život... Da, naravno, svi smo mi posebni na svoj jedan ili više načina, ali ipak, koliko smo svi mi u biti različiti? Svi se dižemo ujutro, idemo u škole, na posao, u tramvajima ili automobilima, ili iskljućivo pješke. Svi se trudimo biti bolji, imati puno prijatelja, djevojke, dečke, žene, muževe, djecu... Jer nam je tako pisano. Jer su tako svi do nas. Demokracija, međutim, većina nije uvijek u pravu... To smo svi mi osjetili više puta, nepravde, svađe, oko ničega. I na kraju smo svi mi ko svi ostali. I to što se djelimo na više grupa je samo dokaz da se toliko trudimo razbiti taj lanac društva, autoriteta, nasljedbe. Mi smo, prije svega, i na kraju, ljudi. Samo ljudi, ko i svi ostali. I toliko se borimo biti nešto drugo da nam je teško u grudima. Poput onog osječaja kada osjetite suze pod oćima prije nego što se slomite. I ima nas toliko puno... Kako, o kako možemo biti jednaki? I zašto raditi na sebi? Da olakšamo drugima? Da se zavaramo da je to prava stvar, da je ovo pravi naćin, da odustanemo? Sve dok auti budu vozili, sve dok cigarete budu ubijale, sve dok kod dima bude i vatra, mi ćemo ostati isti, i raditi na sebi. Umjesto da se dignemo na svoje noge, a ne na noge onih na kojima stojimo...
Post je objavljen 08.10.2004. u 14:27 sati.