Svijetu fali originalnosti. Fikcija je istrošena. Ništa nas više ne može iznenaditi. Svaki film ima nešto što smo vidli negdje prije na nekom drugom filmu gdje smo vidli nešto što smo već vidli na nekom drugom. Sada hollywood crpi granice sa akcićima. Pornjave u filmovima sve više. I došlo je do toga da menađeri hvale bogu da postoje nastavci. Prerade, filmske verzije, kopije. Terminator 4, Top Gun 2, Kum 40.Kuda to u biti vodi? Sve više vidimo ne realnog u filmovima da u stvarnom svijetu sve postaje neoriginalno. Svaka rijeć, svaka replika, svaki citat je več od nedje skinut. Filmska vizija je najprihvatljiviji oblik zabave ili informiranja, nije ni čudo! Najlakše je sjedit i gledat. Majmun vidi majmun radi. Sada svi čitaju te knjige koje su postale vrlo popularne. Međutim, čitaju se samo one koje su izašle na juternjem, i to samo ono što je prevedeno na hrvatski. Ali sada i knjige postaju sve površnije, i nitko ih ne kuži. I zašto se truditi kad su sve već prepravljene na film? Uz sve te isfurane romantike, istrošene rijeći, što da ja kažem djevojci koju volim?! Volim te? Monotono... Nije to ni važno, važno je što osjećaš! I ako je ljubav to što osjećam, onda nije važno kako ču se izraziti, kako postupati, kako biti originalan... U svijetu gdje je sve tako površno, kaj me briga? I ako su nakon svega moji osječaji monotoni ili neoriginalni, e onda jebiga, stojim među društvom kao suza na kiši jer monotono i neoriginalno volim tu djevojku. I ti prokleti filmovi su moje osječaje pretvorili u ništavilo, u ništa, u bezveze, u neoriginalnu glupost! Kako dakle da ja nekog volim na originalan način? Ne mogu nači niti jedan dobar odgovor... Samo mogu reći da, sa filmovima u kojima smo sve to vidli ili ne, ja u stvarnom svijetu volim tu djevojku i to je sve što znam, a naš prvi poljubac neće biti nigdje prije prikazivan, nigdje več iskorišten, biti će to najoriginalniji trenutak u mome životu, jer će se u tom trenu desiti nešto toliko divno, da niti jedna knjiga ni niti jedan film neće moći opisati... |
Upravo sam pogledao dobar film. Radi se o varalicama koji varaju na državnom natjecanju pameti i uhvate ih jer ih je ljubomoran kreten izdao. To nije poruka. Zadnje rijeći u filmu suod jedne od varalica:Želim postati ućiteljica. I ako ikad uhvatim ućenika da vara, prijavila bi ga. Jer ako MENE prođe i ja ga ne skužim, onda je spreman za pravi svijet, i ne želim da bude ikako drukćije. To je poruka. Varanje je samo ono što se dešava svaki dan, ali u korist bogatih i slavnih, isto koliko i u korist drugih, samo što se bogatih ništa ne pita a siromašne smatraju pre lošima da budu dobri. Mene je film dirnuo... To je sve što mogu reći za danas. Aha... Ljubav, djevojka u koju sam zaljubljen, mi se ne javlja jer ju nešto mući. Dat ću sve od sebe da joj pomognem, jer ako ne ništa, to će mi biti dovoljno. |
Mala je razlika između onoga što mi stvorimo i onoga što je stvarno. U biti, toliko je velika da je pre mala da bi je mi primjetili... Ponekad se ništa ne ćini stvarno. Podstaviti si pitanja koja nikad nebi mislio da ćeš se pitati, a onda se pitaš zašto i preplavi te bezgranićan osječaj deja vu. Truditi se oko nepotrebnog se ne isplati, jelda? Možda samo da opravdaš svoje stavove. Dali je pisati na blogu nepotrebno? Jao, ćitajuči sve te postove shvatio sam da nemam opravdanja pitati se kako je sve ovo nasrljalo na mene, pa ja sam to htjeo! Rekli su da paziš što želiš... Još uvijek nisam siguran dali želim paziti... Apsurndo je to, sponatanost. TO je kao suza, koja se skoro pa od nikud ne stvori i krene na svoj put dolje po licu. Ako nešto želiš, onda to nije spontano? Sve je spontano, i to nema veze sa romantikom. Svaki pomak kazaljke na satu je spontan, a ćak i pokvareni sat pokazuje točno vrijeme dva put dnevno. Pošalji poruku pošalji poruku pošalji poruku! Nazovi je! Napravi nešto! Ne, nemoj, nemoj ubrzavati, sve ima svoj tempo. Jebeš tempo! Žečiš ju, uzmi ju! Ona nije paketić žvakača! Pa potrudi se! Nemoj samo sjedit, napravi nešto! Gle, ne želim ostaviti loš dojam! Ti ne želiš napraviti NIKAKAV dojam! Želim! Pa onda ga napravi! Nazovi ju! Ne, ne mogu... Možeš!Bok, mogu ja sjesti sa tobom?! Što ćitaš?! Kako se zoveš? Imaš vrlo ljepe oći. I eto ga, poljubac... Bok, ja sam zaljubljen u tebe! Ups, eto ga, another one bites the dust. Danas ziher nemogu ništa, nazovi je sutra! Kako sereš... |
Od prvog dana kad sam je vidio, osjetio sam to. Ona je... ona je taj san o svemu sto stvara iluziju «one prave». Ona je divna, i nježnost mojih prstiju koji tipkaju po tipkovnici mogu to dokazati. I blagi smješak sa blagim sretim pogledom. Jao što sam sretan. Ona je ta! I ovdje dođe onaj stari problem. Ovo više nije brijanje, nije barenje, nije samo jedna noć. Ovo je zatreskanost, ovo je potencijalna ljubav. Ne znam kako. Zbilja ne znam. Wuče, ako ćitaš, pomozi, a ne samo ti, i djava i svi vi... Stvarno sam... zaljubljen... |
In ulazim ja, sa pivom u ruci da izgledam ozbiljnije, gledam oko sebe i tražim mjesto za sjesti, nadajući se da svi primjete smješak na svom licu. Sjedam i poprićam sa svojom pivom, gucnem je tu i tamo, sve sporije, tako da imam nešto za raditi ili razlog zašto cjelo vrijeme sjedim. U silnom sjedenju zagledam se u ljude, i ja i moja piva ugodno smo se zavalili na svojem mjestu.Primjećujem razne ljude, svih mogučih spektara. Njihovi koraci i pokreti su spontani, neregulirani a i previše nesigurni. Kao recimo dva mlada dječaka na podiju koji su, sami, došli plesati. Sada stoje tamo vrlo neugodno, ali trude se svim silama biti u skladu sa svima ostalima. Rade blesave komićne pomake iz raznih filmova i smiju se glupim smješkom da ostave dojam da im je zabavno, i da nitko ne primjeti, fala mraku, da su im lica crvena. Dali su njih dvoje samo prijatelji ili nešto više nebi znao, ali su zbilja trudili da ispadnu potpuno neprimjetni u toj nekoj tajni koju drže u sebi. Malo dalje od njih stoje dva para i jedan svijećnjak, i luduju u svojim dvadesetima po podiju. Jedan od njih, ubućen potpuno u bijelo, sviježe popravljenom bradicom, pleasao je ne vrlo neobićan način. Svaki njegov korak bio je napravljen da bi rukama dirao sve intimnija mjesta djevojke, bila njegova ili ne. Ona se trudi ne primjetiti, pa čak i kad on pred svima stavi ruke na njene grudi i tamo ih blesavo drži neko vrijeme dok ih ona, pomalo zastidljena, ipak njegove ruke i poćne plesati malo drukčije. Svjećnjak to sve gleda i smije se. Pokušava plesati sa svojim prijateljicama jer zna da njihovi dečki ne žele plesati sa njom. In ulaze dva strija para. Muški počnu pleasati na ulazu, ali zbog neugode se okrenu jedan prema drugom pa izvaljujuči neki komentar, se počnu smijati na cjelim grlom. Dva para zajedno odhodaju do prvog stola, tamo stanu, pa djevojke zajedno odu na wc a dečki zajedno odu po pivu. In ulazi grupica mlađih prijateljica. Gledaju oko sebe, sjednu na prikladno mjesto (upravo meni sa desne) i gledaju sve ostale. Prije nego što smo ja i moja piva mogli doći meni najbližoj i pitati ju kako se zove, ona, supa sa njenim prijateljicama, se dižu i odu plesati. Sada više nisu toliko tihe i nepomićne. Dva spomenuta dečka sada jure u sada već veliku skupinu ljidu na podiju, tako da mogu plesati kako god žele jer su sa drugim ljudima i nitko ih neće primjetiti. In ulazi prilićno stariji par, sjednu na najbliže mjesto, slušaju muziku svoje mladosti i po prvi put večeras, ja vidim iskreni smješak na njihovim licima. Ja i moj istrošeni prijatelj pod ogrtaćem svih na podiju počnemo plesati, i nakon haustorove ene, ja se okrećem i sa smješkom na licu, nadajući se da me svi vide, izlazim van i krenem doma. Negdje unutra, azra je odsvirala svoju posljednju stvar. Draškovićeva u dva i trideset u noći, bila je prijateljska i topla. Pekara mi je dala da slegnem pivu, a benzinskda da pokrijem pekaru. I tako sjedim ja tamo i čekam tramvaj, kadli u grupi ljudi dolaze djevojke a iza njih njihovi ponosni muškarci. Jedna od djevojaka bila je pravi komad; duga plava kosa, vitki struk, a nosila je šarenu haljinu u dva djela prevladavajući rozom bojom sa raznobojnim cvjetekima. Moj smiješak se poiskrenio, i tako sam u dva i četrdeset u noći u Draškovićevoj odpjevao djevojke u ljetnim haljinama volim pred tom djevojkom, nadajući se da će njen dečko tamo iza meni samo podrugavati, ali me zbilja nije bilo briga. Na busu do mora došao je jedan od mojih najdražih trenutaka kad sam gledajući kroz sunačani prizor sa queens of the stone age u ušima, potaknut naježenom kožom na sav glas rekao ono što mi je postala najdraža poštapalica, ''nema do života'' |
Ne! Ne možemo dalje! Ne možemo dalje prije nego što ispravimo nemoralne nepravde poćinjene rukama oportunistićkim rukama! Ne možemo u EU! Ne šaljemo u Haag! Ne slavimo nikakav praznik! Kaj me briga za išta od toga kad, šokantnog li ispada, na našoj glazbenoj sceni ne izlaze ni rock, ni punk, ni išta alternativnog pokraj Thomsonizacije ovog prokletog naroda, a izlaze albumi od nekakvog Merlina imenom Burek!Za nas, nema nade... |
Dosta pitanja. Shvatio sam da ima previše pitanja i pre malo odgovora, al u biti, tak funkcionira svijet.Sine, što se kaže? Učiš li? Kako se zove biljka na vrhu brijega koja mjenja boju ma zimu a na ljeto iz nje rastulilibutanci koji se pritom ševe i ostavljaju sjemenke za ubuduče? I onda odrasteš i delaš tuđe poslove za njih jer oni nisu sposobni. Nekad su bili, da, ali sada misle da su povukli boga za bradu pa više ne moraju. Najlakše je pljuvat po nekome ili nećemu. Kako napravit svoj svijet u 7 dana?! Prvi dan: Odjebi sve. Dakle, mame, tate, bake, djedove, sestre, braću, rodbinu, daleke rođake, prijatelje, prijateljice, cure, dečke, bivše cure, bivše dečke, pa sve do onih prokletih megalomanskih kretena koji ti govore kaj da delaš i kako. To će, vjeruj te mi, trajat cjeli dan. Kako počekti?! Ako živite sa starcima, pošaljite ih u kurac i iziđite iz kuće. U protivnom nazovite starce, pošaljite ih u kurac, i poklopite. Odmah nazovite partnera/partenericu, i recite im da imaju mali kurac/im smrdi iz usta. Pošaljite poruku «prdim u tvom generalnom smjeru» svima u u adresaru moba, zatim ih nazovite jednog po jednog i prdite u slušalicu. Drugi dan: Suzdržite se svim silama ne pozidat telefon, gledat televiziju, ćitat novine, gledat kroz prozor ili ćuti ni vidjeti nikoga oko vas. Najefikasnije je da telefonom razbijete televizor kojeg zatim bacite kroz prozor i pustit glasnu muziku. Treći dan: Izmislite svoju utopiju. Vrlo jednostavno, to svi rade. Četrvti dan: Puno thca, izađite na ulicu i zamislite da živite u svojoj friško smišljenoj utopiji. Peti dan: Kad shvatite da ste upravo ludi, vratite se doma, kupite novi televizor a iz starog izvucite telefon. Šesti dan: Isprićajte se...svima. Sedmi dan: Sjednite za kompjuter i na svojem vlastitom blogu, gdje ste samo u vešem malom svijetu, napišite kroz što ste prošli, i smijte se jer ništa od toga nije bilo stvarno. Ne treba nam utopija za ljepi život. Treba nam život za ljepu utopiju. And just remember, its all in your head. |
| < | srpanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
