|
imam neki virus na kompu... na svaki u poznatiju (koristeniju) rijec mi virus stavi link...damn it... ne znam kako da ga se rijesim, upravo scanam komp...pisem kasnije kada POPIZDIM I RAZBIJEM PROKLETI KOMPJUTER U MALE PROKLETE KOMADICE MAJKU MU JEBEM! |
|
Ona je ista kao i ja... Starci rastavljeni, bavi se glumom, i mrzi sve sto ja mrzim (a to je ono sto na kraju vrijedi cemu...) Ima jos puno slicnosti ali ove su vec dovoljne. Ona se sam stvorila, ko od nikud. Poput nimfe koja se stvori na pozornici samo na cas, i nestane u tren oka. Samo, ona se vratila. Ona je kao neka vrsta boja u dugama, nesto vraceno sa vjetrom oko moje kose. Samo, ona je stvarna. Ona je samo iluzija, samo trac, i kao sto Kevin Speacy kaze u The Usual Suspects, "and like that, he's gone"...u ovom slucaju "she's"... Kak se ovo moze desavati? Valjda pritisak... Proci ce... Danas je nedelja. A nemres pobjec od nedelje... |
Upravo sam procitao blog (ili clanak) nekon fanatika koji je podstavio pravila (ili savijete) kako odrzavati dobar blog. Cek, cek, evo quote;«Ne zavaravajte se iluzijom da pišete blog za neku veliku publiku. Publika, hm, što je to? Pišite za sebe, a onda što dođe...dođe.» Evo moje prvo pitanje, kome si ti to pisao?! SEBI?! I cemu ta pravila uopce? Zasto ljudi upoce otvaraju blogove? Pa jebo vas pun mi je kufer tog megalomanskog trenda da svi budu popularni... Zato sam otisao sa foruma, jerbo svi, ama bas svi cine Sve da bi nekome upali u oko I da budu ekstremno zapazeni u svojem postu. Netko otvori zanimljivi kreativni topic, a onda se pojave sto I jedan kreten koji postaju neke totalne idijotarije tek tolko da budu kaj... face?! Ma jok...VIDI ME VIDI ME VIDI ME VIDI ME! I onda se prebacim na blog, I opet ista stvar, opet fanatici koji opet cine sve da upravo njihov blog bude zapazeneniji od svih ostalih, I onda se pojavi jedan od njih I napise pravila da se ne pise publici?! Pitam opet, KOME SI TO PISAO?! SEBI!? Pa dja se drzi onda tih pravila kad ih vec pises, I ne postaj mi jos granica jerbo ih imam dosta! I da stvar ne bude jos fenomenalno otvoreno bljuvotinska, isti intelektualni pojedinac kojemu je ego dao do znanja da postoji kaze Zauzdajte ego!!! I onda kaze, «Imajte svoj stav ali ga nemojte pod svaku cijenu nametati drugima.” HA fakin LO?! Pa upravo mi ga nameces! Jerbo svaki put kad se idem ulogirati nablog ja vidim da mi administracija pokazuje da tam negdje postoji neki pojedinac koji ce mi soliti pamet, I na toliko apsurdni nacin da mi kaze da se ne baziram na publiku?! I fala spomenutoj administraciji na motivaciji, ali «cool blog» lista je glupost! Ajde napravite «apsolut un cool dork» listu pa nas ljepo podjelite na kewl I ne kewl! Evo pojedinca opet Neki savjeti: - budite dosljedni, imajte stav Imam ga, I zato me smeta sto ti imas svoj - recite zašto pišete baš o nečemu Zato sto su ti savjeti kretenizam - spomenite svoja prošla iskustva za datom tematikom Znam puno kretena - pišite kao da se postovi nemogu brisati Steta sto nemogu, jer tvoj bi trebalo - nikada ne brišite stare postove iz arhive Necu, ovaj ce ostati zauvijek tak da ga uvijek mozes citati - ne brišite komentare ispod postova ( osim ako su teška vrijeđanja ) Ajde da vidimo dali ce tvoji biti vrijedanja - citirajte izvore i stavite link na njih ( ako postoje na netu ) Čista subjektivnost :)) - koristite citate drugih koristim - spominjite činjenice samo one za koje mislite da su stvarne stvarno je kretenizam - ispravite stare postove kad saznate za nove činjenice budem, cim ih ispravis - ako imate kakav konflikt interesa recite to odmah hvala! evo daliborce...bez tebe ovo nebi bilo moguce... |
Doslo je do te mjere da mi ona rano ujutro salje "dobro jutro"... ah... Sve je to jako jako divno medjutim ja nisam spreman opet zagrist. Nemam energije, ma jok, nemam SNAGE da zagrizem... Il me samo strah...Ono sto mi nikad nije bilo jasno je zasto se ljudi pocinju drukcije ponasati kada odrastu... Ko klinci pisamo okolo i bas nas briga za sve. Zatim se samo zafrkavamo i sve nam je super. I sve je predivno i svijet je nasa skoljka i onda odrastemo. I sad, ili su to nasi hormoni koji nas mjenjaju u nesto sto nismo (ili jesmo), i dali se nas razum mjenja, ili nas sili na tu promjenu, ili nas u biti drustvo oko nas, roditelji, profesori, u biti SVI ostali vuko da se ponasamo ko oni? Negdje izmedju osnovne i srednje se NESTO dogodi! Jedno previse "nesmijes se tako ponasati" od roditelja, ili jedno previse "dobit ces jedan" od profesora, i nas svijet je drukciji, i drukcije ga gledamo! I onda jos jedan razvod roditelja, ili nedaj boze svadje i udaranje, napostovanje i slicno, i za cas svijet nije isti, i tvoj predivni zavicaj sa puno cvijeca, igre, sunca, zabave pretvori se u nesto toliko crno da se ni ne zelis igrati. I jos jedno "kako te nije stid i nedojebane babetine u tramvaju i busovima, biti dobar prema starijima, ne tuci se sa sestrama, i sve to zakopano u nekakvom skolskom rasporedu i eto, ti si poslovan covijek! I onda dan vise nema 24 sata vec 12, i zivot vise nije tvoj vec neciji drugi, i svakim danom sto ivse izlazis van i obavljas obaveze ti zivis tudji svijet, i ti si samo paun koji treba doci do kraja ploce da veliki igraci dobe natrag kraljicu... I to mi zovemo odrastanje? i zar je to zbilja toliko bitno u zivotu? I tako reci nekome "odrasti" u biti znaci "nemoj se ponasati drukcije nego sto smijes"... Zasto odrastati? To nema nikakog smisla! Barem ne "odrastati" kako sam opisao. Jer mi mozemo i moramo sazrijevati i biti ozbiljniji kada dode to takvih situacija, medjutim, zar moramo stalno stati takvi? Zar moramo pratiti drustvena pravila postavljena ljudima koji nas zele kontrolirati? I eto, opet moja borba prostiv sistema, i to sada izgleda kao da sam upravo nezreo i neozbiljan... E pa mozda imate pravo, jer ja bi radje bio neozbiljan i nezreo nego suprotno i zivio tudji zivot... Jednom je netko rekao da "cim prestanemo biti djeca, umiremo"... valjda je imao pravo... Ovo je prva veza u koju sam usao bez da smo si rekli da ulazimo u nju... slatko... Jeste znali da vas murijak moze uhapsiti na vlastitu sumnju i drzati vas u pritvoru 24 sata?! Koliko moci ma jedan apsolutni moron koji je upravo zavrsio policijusku akademiju?! Jeste znali da svi politicari imaju medijski otporan plast? Svake novine tocno znaju sto smiju a sto nesmiju pistati o nekom politicaru, pogotovo u hrv... Jeste li znali da svaki put kad stavite vas novac u banku da te novce vise nikada necete vidjeti?! To postaje iluzija novca koje trosis ti, a tvoje prave novce trose veliki igraci... Jeste li znali da 70% birceva u zg placa reket?! (a ne samo mafiji vec i suprotnima od tih)... Ona se sva trese kad je samnom... Svaki borac protiv sistema je zavrsio u cuzi... Procitajte ovo prije nego sto me odfkčdlfgk. . . .... |
Mislim da sam zaljubljen... ok, mici to... mislim da sam u vezi... u vezi sam, nakon 4 mjeseca... znam da nije puno ali srce mi je (trebalo biti) slomljeno, i sada mi se opet netko svidja i sad ne znam sto da radim... ok, blesava izjava. Znam sto a radim. Ali dali da opet riskiram jos jednu avanturi od koje cu opet ja biti povrijedjen? Mici to... u kurcu?To je pitanje koje se svi pitaju prije ili poslje. I onda imas, «tko riskira, profitira», pa imas «nikad ne znas dok ne probas» i sve te uzrecice koje me vuku da se ljepim za tu vezu sad. A htjeo bi. Cura je stvarno divna «na dojam zaljubljenosti» i mislim da je blesavo ne uci u nesto sa njom. Klasika, kishe, bullshit, znam da cu uci u vezu kak spada, blesavo se prepirati oko toga... Eto dakle ljudov, kad god pomislim da znam sto radim, ne znam... i tako stupam ja sa povezom oko ociju preko visoke zice na najvisoj planini, pitanje je koliko cu stici prije nego sto padnem, ili vratim natrag... ps blog.hr fakin saks ju maderaking imacils! |
|
Samo vam hocu reci da sam jako jako sretan... |
|
Ok, moja pravila za kako se ponasati ostaju ista osim sto micem dva 5. Nije me briga za tudje brige i 6. Ne rijesavam tudje probleme Ostala pravila su ista... |
Sto bje sa tim mojim novopecenim pravilima? Nista, jerbo nisam ih pratio, ama bas uopce. Ne znam, mislim da me uhvatio bijes ba sam poceo pisati gluposti...Veze... Veze su jedna bitna i divna stvar u zivotu... Jerbo radi se o necemu kroz sto svi mi prolazimo kad tad i bojim se da je to potpuno neizbjezno. Prijateljske veze, poslovne veze, ljubavne veze, sexualne veze... Zasto ljudi stvaraju veze? Da budu vise zajedno? Ali ono sto meni nije jasno je zasto se u vezama svadjaju? Statistike kazu, opet i opet i opet, da 80% posto brakova propadnu... Zasto? Dvoje ljudi se vole i udju u vezu, i onda se posvadjaju... I jedina stvar o cemu se ti ljudi u tim 80% slazu je da se trebaju rastati... Kazu da ljubav nema granice (eto opet o granicama) ali ako ce nas ljubav ocarati prvih godinu dve a kasnije nas napustiti, dali smo mi tome krivi? Nisu kompatibilni, i ne pasu si... I mjenjaju se... I ako se zaljubite u jednu osobu koju tjekom veze bolje upoznate i ne svidja vam se, dali cete jednako voliti tu osobu? To je samo stvar odluke, i stvar toga dali ste spremni biti u vezi i drzati ju. I tako da ja smatram da tu nema krive odluke, vec samo odluke koju odlucimo. Ali postoje i tih 20% koji ostanu zajedno dok ih smrt ne rastavi. To je sreca, i apsurdna slucajnost... Jel je? Siram on fire (forum.hr) kaze da prava ljubav ceka, i da se prava ljubav vraca... Ali sto je prava ljubav? Kako ju definirati? Ako mi volimo nekoga, zar nije to dovoljna ljubav za nas? I zasto onda voljeti nekoga ako to nije prava ljubav? Sto hocu reci, mi ne znamo sto je i skim je prava ljubav, i zasto onda razmisljati o tome? Pa volite se dok ima vremena! Jer ljubav, siram citiraj me, se isplati jer je ona smisao zivota! Dakle, svi vi oni u vezama, ili budite u njima ili nemojte, ali u svakom slucaju, cjenite svaki jebeni trenutak dok ste u njima i nek vam to bude time of your lives! A svi oni koji briju okolo, samo dajte, its a dirty job but somebody has to do it... Prijateljstvo... Kada smo bili klinci, sprijateljili smo se sa nekim bez problema. " ti volis eksn mene!? Ja volim eksn mene! Ajmo biti prijatelji! Ajmo skakat gore dole po mom krevetu!"... Kako godine prolaze i sto smo zreliji, postanemo ozbiljniji (ovo mi je sljedeca tema, dakle zrelost itd, ali necu sad o tome) i pratimo odredjena socijalna i drustvena pravila koja kazu sto smijemo reci sto ne, kako se smijemo ponasati kako ne, i time se smatramo zrelima, i tesko se sa nekim bas dobro sprijateljiti. Medjutim, ponekad jednostavno naidje osoba skojom si na slicnoj vibri i sve podje svojim wondrefull and nice putem. Divno je znati da ima ljudi koji te smatraju dobrima koliko i ti njih, a da se ne poznate cjeli zivot... Sto su posljedicne posljedice posljedica? To je ono sto svakim danom postaje sve vece i vece, ono sto nam dokazuje da smo zivi i da zivimo, ono sto potvrdjuje ironiju zivota, ono sto nam da snagu za kasnije i da nastavimo. To je ono sto se adaptira sa svakim nasim korakom, i svaki nas korak je mogucnost promjene nase citave buducnosti... U svaku vezu u koju udjemo, svako prijateljstvo koje stvorimo, i svako skretanje na raskrzju mjenja apsolutno sve, i ti mali koraci su veci nego sto mislimo... U zadnje vrijeme sam ih napravio jako puno, i divne stvari su pratile. Uostalom, sto znam? Sto znam sto sljedi nakon sto objavim ovaj post? Song: Luise Armstrong - Wonderfull World Inspiracija: Dugi razgovori i duga razmisljanja |
Tako da sam danas, ni kriv ni duzan, zavrsio u sistemu... ma ne bas danas, vec i jucer, i prekjucer i svaki jebeni put kada zavirim glavu u javnost uhvati me svaki jebeni put! E pa nikad vise! Jebo me pas ako cu ikada biti bezuvijetno pristojan, ako cu ikada pratiti bonton, ako cu ikada raditi stvari koje inace nebi radio, i apsolutno zadnji put da cu biti u prokletom sistemu!Tako da od danas radim sljedece, tj. podstavljam si test, kolko cu izdrzati biti onakav kakav u dusi jesam, ma kakav god tako ispao... 1. Ne dizem se ikome u tramvaju 2. Ne disem pod necijim autoritetom 3. Ne ponasam se pristojno ako to ne zelim 4. Ne govorim gluposti tak da ispadnem dobar vec sve svima govorim u lice 5. Nije me briga za neciju tudju brigu 6. Ne rijesavam tudje probleme 7. Necu biti dobar prema sestri 8. Svadjat cu se sa murijom 9. Brijat sa bilokim bezuvijetno o posljedicama i zadnje, kad sam pod utjecajem necu se praviti da nisam... dakle dame i gospodo, place your bets, jerbo od dana danas no more fuckin' mister nice guy! Song: Rage Againtst The Mashine - bilokoja stvar... Inspiracija: Raspizdjenost |
Pauk... the doors! Mjesavina alkohola, plesa, brijacine, pratnjom dobre stare (ali zive) muzike, nakon cega setnja do pekarne po burek, i kao slag na vrhu, nisam potrosio niti jednu jedinu kunu... Osim na burek jebiga... |
|
Ponekad se pitam koliko jos mogu ovako. Dan za danom se trosim na sve moguce nacine i osjecam kako gubim sve vise i vise snage. I pitam se, koliko jos snage mogu trositi dok ne dodem do svoje granice. Granice koja ce me sooner or later zaustaviti, i onda sto? Onda cu morati natrag? Svi imamo granice, ama bas svi. Neki puknu kada do svojih granica stignu. Neki polude, neki si zatrpaju dane jos vise tako da trgaju nove, sada zaboravljene granice. Dakle koje sve granice imamo? Granice snage, granice izdrzljivosti, granice tuge, granice zalosti, granice straha i... granice zivota. I dakle, tako dok zivimo probijajuci granice dodemo do one glavne koja sve zaustavi i neda dalje. Naš citav zivot se sastoji od granica. Kada tako pogledam, zivot je ni vise ni manje nego jedna velika granica! A ako je naš zivot granica, zar nismo granice i mi sami? I ne samo svoje granice, vec granice svima oko sebe! Zbilja, svi cine granicu drugima! Pa zbilja, uzmimo najbanalniji primjer; Pozdravite nekoga na ulici, zaustavite se i popricate. Tih par minuta stajanja na jednom mjestu su mu oduzele par minuta srece kada bi, recimo da nije stao i razgovarao na cesti, nastavio hodati i naisao na 100 kuna na podu! Tih istih 100 kn bi otpuhao vijetar i da se igdje zadrzavao nebi ih nikada nasao! I na sto se mi to trosimo? Trosimo se na problemima, poslovima i zaduzenjima koje su nam zadali drugi ljudi, pa su dakle ti ljudi ogranicili naš zivot! I nisu samo ljudi ti koji zaustavljaju! Pa obicnim kasnjenjem na bus nam se citav dan promijeni! Vrijeme je najveci faktor u tome, jer ultimatno je vrijeme to koje vodi do nase posljednje granice, tj granice zivota, tj smrti. I ako je zivot granica, sto nakon nje? Ili ta granica zbilja zaustavi za sva vremena?! Vrijeme je to sto granici. Sve sto ikad radimo oduzima vrijeme. Ali vrijeme je samo psiholoski pojam (jer sve fizicko ne prepoznaje vrijeme vec samo zivi dok moze), i to je nesto sto smo MI ljudi izmislili (barem taj pojam vremena kojeg mi znamo). Dali to znaci da bez vremena nebi bilo granica? Ali ako sve fizicko cini vrijeme, jer ako nista ne postoji, ne postoji ni vrijeme, onda MI cinimo vrijeme tj mi cinimo granice! To dakle znaci da ako mi nastavimo zivjeti na sav glas, vrijeme bi zivjelo na sav glas sa nama! Mislim da je cas da se mi prestanemo ogranicavati! Religije, financije, socijalna prava, bonton, pa, za boga miloga, ZAKONI koje smo si mi sami podstavili??? Zasto?! Zar nema dovoljno granica da si zadajemo vise? Ovdje nema zakljucka... Za mene postoji samo pouka, i samo jos jedan razlog da zivim na sav glas dok mogu, jer ce doci moja granica kad tad, i moje vrijeme ce umrijeti. Jer cak i vrijeme ima granice... Mental Bio: Song: The Rolling Stones - Time is on my side Inspiracija: Mamurluk |
|
Kada bi sve svoje mane stavili na stranu, ostaje nam ni vise ni manje nego savrsenstvo. I zasto bas svaki put moramo imati identicne probleme kao i svi ostali, bez da ucimo tudje pogreske? I kada bi savrsenstvo bilo ispisano na listu papira, taj papir bi bio spaljen, zgazen, i unisten prije nego masa shvati iluziju savrsenstva... Zvijezde, rokefeleri, i popularne licnosti su STVORENE sa razlogom. Tako da bi dan za danom normalni obicni smrtnici imali sto sanjati! I tako dok hollywood stvara zvijezde, stvara i snove za sve smrtnike ovoga svijeta. Biti zvijezda znaci biti popularan, sretan i prije svega, bogat! Dakle novac sam po sebi ima jedno nevjerojatno svojstvo da vuce ljude ksebi, stvarajuci iluziju svemogucnosti, dakle savrsenstva! Politicari, pape, sveusvemu utjecajni ljudi, su, na kraju krajeva i ispod ispucanih savova, samo ljudi. Medjutim, ti su ljudi na visokim polozajima, sto ih cini visima od ostalih, noseci se visoko sa svim svojim administrativnim mocima. I ti ljudi su vise od normalnih ljudi, i ti ljudi su samo vizija, vizija savrsenstva... Ali ti snovi zive na nama, nama smrtnicima, i te iluzije ovise o nasim snovima i nasim zeljama. I zato svi imaju mobitele, i zato svi pocnu pusit, i zato svi citaju cosmo, i zato se svi boje biti ismijavani, jer ako ne pratis te iste snove koje te dovode u napast, ti si van sistema... I sto vise se svi nadaju necem visim, to vise shvacaju da to nista nikad nece doci, a oni kojima dodje su pod izlikom slucajnog apsurda... Tako da dok ja veceras budem isao spavati, negdje vani daleko od mene, vozeci skupi auto koji je skupi da ga jeftini nemogu kupiti, po cesti koja je stvorena da se na njoj taj isti auto preserava, vozeci prema gradovima koji disu i zive na sistemu snovi i iluzija, biti ce savrsenstvo... Jer nitko nije savrsen, a mi... mi smo savrsen primjer... Mental Bio Song: R.E.M. End of the world as we know it ------------------------------------------------- |
|
Siguran sam bio kad me poljubila da će to trajati. Bio sam siguran u to. Toliko siguran da sam to znao ponavljati par puta za redom. U toj sigurnošću, spremao sam se za još jednu kavu, još jednu priliku, dakle, da napokon nešto, zaboga, bude! Nije da sam inače interesiran samo za seks ili barenje ali ovaj put je definitivno samo to bilo u pitanju. Čini li me to lošom osobom? I bilo bi super da se ne moram toliko truditi! Da me bar poljubi danas čim me vidi! Nema veze. Okej, tuširo se jesam. Obukao se lijepo, check. Parfem, mmmmm, miriši po... po... smokvama? Nema veze. Okej, ključevi u ruke, novčanik, sat. SAT! AJME! Zakasnit ću na jebeni bus! Nema veze, možda stignem, ako ne, shvatit će. Ili što ako neće? Možda spada u onu kategoriju djevojaka koje su jako... bahate, ono, Splitski bahate. Nije da imam nešto protiv Splita, ili da sam ksenofobičan inače ali te djevojke iz splita su bahate, ono, jebeno, sa tim nekim «ja-sam-issplita» stavom kojeg izgovaraju kao jednu riječ i kad ih napola ne kužiš pa kad se naljute što ih gledaš tako zbunjeno kao da imaju nešto na faci. Kao i da nemaju, zaboga, uvijek nešto jedu, ili pak NIŠTA ne jedu, pa naravno, u Zagrebu nema ribe, jer ako putuje par sati to, elem, nije više riba nego neka vrsta mutantski poremećene ribe koja je sva svojstva koja je čine ribom na tom putu od mora do Zagreba. I onda jebote panika pošto su večina vegetarijanke i što da jedu kada je sve sa mesom? Oh, da, naravno, u restoran sa njom, i nedaj bože da ne jer će se naljutit ili nešto... Uf... No ova nije iz Splita! Ova je savršena! Siguran sam u to! Toliko siguran da sam to već ponovio par puta za redom. No svejedno će se naljutiti ako zakasnim. Uostalom to baš i nije pouzdano ponašanje da kasnim, napravit će krivi imiđ o meni. Moram požuriti! Okej, imam sve što trebam. Ponovni check: novčanik, ključevi... to je to. Otvaram vrata, zatvaram vrata, zaključavam vrata, idem niz stepenice. Vračam se, provjeravam je li sam zaključao, vračam se spuštanju niz stube. Jebote! Zakasnit ću! Na ulazu sam, ali jebote evo sad ove gospođe sa trećeg kata, ajme... mrzit ću se ako ne pridržim vrata da gospođa ne prođe. Okej, držim vrata. Čakulam dok sporo ko jebeni puž na tripu ne uđe u jebenu zgradu. Okej gospo, ćao, zbogom, brže! Okej, odoh. Trćim na bus. Skakućem! Ulazim u ukletu ulicu. Okej, priča iza «uklete ulice» je ta da je duga ko jebena Ilica i svaki put kada dođeš na njen početak vidiš bus kako već odlazi na njenom drugom kraju. Svaki put je tako. Kada sam učio gitaru i kad sam nosio sa sobom kofer na bus kako bi došao na instrukcije na drugom kraju jebenog grada (to su roditelji krivi što me tjeraju da imam hobij, koji me usto ne zanima, za koji moram svake srijede putovat sat vremena), i kada sam tako trćao na bus jedne srijede i kad mi je pao kofer i zadobio veliku rupu na sebi. Kada su to vidli moji roditelji oduzeli su mi gitaru; «ako se ne znaš brinut za kofer, nisi zaslužio gitaru». Pravio sam se ko da mi je stalo i cmizdrio neko vrijeme dok sam u glavi imao parti od sreće, no cmizdrio malo previše čini mi se jer su mi se smilovali i vratili mi gitaru. Bravo ja. No ovaj put je drukčije, vidim ja, jer busa nigdje na vidiku, što bi u mnogim slučajevima bilo loše, ali ovaj put to znači da ću taman stići. Trćim! Znojim se! A u kurac smrdit ću na spoju. Sjajno. Morat ću je sad odvesti u neki zadimljeni birc da ne osjeti. A jebeno, onda roditelji osjete smrad cigarete na meni kad se vratim i jebu me pol sata da zašto pušim. Ljubav na prvom mjestu, jebi ga, i stara je znanost to da cure ne padaju na smrad. Osim aku je to smrad seksa koji je, naime, seksi. Da, bravo, kad se napokon i ONA oznoji onda je to ok. Smrad seksa, kad smo već kod toga, i nije tako ugodan. Hvala bogu da si u ekstazi ovak i onak. Uuuu, i tuš u dvoje koji dođe nakon toga je uvijek zanimljiv. Gola koža, ajm... EJ! Dosta razmišljanja o seksu, dječaće, trk na bus. Jebote mrzim bus, mrzim ga iz zle duše. Starci me već neko vrijeme jebu da odem na vozački ali što će mi? Jeftinije se švercat ZETom! Ne naručito kada te kondukter stjera iz zadnjeg voza i kad moraš čekat jebeni noćni tramvaj, ali tko ne riskira ne profitira. I ko bira – masturbira! Uuuu izbora, bus, auto, bus, auto, gdje ću li da drkam? EJ! Smiri hormone i uđi u bus! Bus! BUS! Bus... Da im jebo mater bezobraznu a frajer je vidio da trćim ko kreten ali ne, on ode, kaj? Ko da mu se žuri negdje! Ima opet jednoteistu rutu cijeli dan, nije ko da će propustit nešto! Ja, za razliku od njega, hoću! Vadim mobitel i šaljem joj poruku. Ma kurac! Ne vadim mobitel jer sam ga ostavio doma! AAAAAARRRRGGGHHH! Falio sam bus za TRI sekunde! To je vrijeme paljenja svijetla u hodniku! To je vrijeme puštanja vode u wcu! To je vrijeme držanje vrata glupaći sa trećeg kata da uđe u jebenu zgradu. Znao sam. Cura će me odjebat zbog penzionerke. Hm. Čudno zvući. Reći ću da se zove Mrs. Robinson. Divota! Kupila sam sve sastojke za kuglof. I sve jeftino! Ona gospođa sa praškom je bila ja ko pristojna. A kupila sam sir i vrnje i češnjak. A kupila sam i čokoladu za Stjepana kada dođe. Jao? Zar nije njemu rođendan uskoro? Morat ću provjerit na kalendaru. Znam da je rođen mjesec dana nakon Marije, no nisam sigurna koji je datum. Jao pak smo prošli Božić već moram nove poklone kupovat. A sad će valentinovo. Jao a ta srćeka na prozorima su tako divna. Moram pazit na vrećice ovaj put, prošli put su mi pale i sve mi se prosipalo po podu. Neće ovaj put valjda, neće. Evo mi ulaza, divno. Jao, a gdje su mi ključevi? Jao, gdje su li? Gdje sam li ih stavila? Pa gdje sam ih mogla staviti? Ajme pa gdje su? Jao, evo ih! Već sam se preplašila. Koji he za haustor? Ah, nema veze, evo onog dječaka sa prvog kata. Divno, drži mi vrata. Pričamo malo, vidim da je jako zainteresiran u što govorim pa ću malo usporit. Okej, sad se popeti na kat. Kada sam se uselila onda sam skakutala na kat ali danas, malo su me godine uhvatile. Nema veze, nije problem. Pa znam gospođu koja se više ne može penjati po na kat pa se stane na ulaz i čeka da je netko odnese. Zašto se ne oseli pitala sam ali ne sječam se što je rekla. Prvi kat. Divno. Ajme? Pa zvoni li to moj telefon? Ajme pa kako ću se popesti gore tako brzo, ajme?! Jao brže, brže. Dokrot mo je rekao da ne žurim ovako ali moram se javiti, kad me je zadnji put netko nazvao? Ajme, problem mi se sjetiti kada. A neću stići, bolje da odustanem. Eto baš je prestao zvoniti. Ma nema veze, sigurno neki prodavaći ili nešto. Opet zvoni! Sigurno je Marija! Brže, sad sam blizu. Ključevi, vrata, telefon! Halo!? Pa to je divno! Hvala vam! Ovo su divne vjesti! Ajme pa skoro vam se nisam uspjela javiti, zakasnila bi da niste dva puta zvali. Ne, ne, nije to već nisam mogla naći ključeve od haustora. Ne, ne, našla sam ih! Još mi je pomogao susjed i pridržao mi vrata! Ma teška su to vrata, jesu! Gdje je on?! GJE JE! UUUUF! Mrzim kad ljudi kasne. Ali MRZIM! MRZIM! Gle ovo. Mislim ako sam ja uspjela doći na vrijeme i on je mogao. Ništa pričekat ću ga još deset minuta ako ga nema odlazim. A rekla mi ja Maja za njega da nije baš pouzdan. A i šta ona zna, ona je iz Splita. Njima sve sporije ide. Gdje je on?! I misli li me on poljubit danas? Mislim dosta mi je toga već! Zadnji put je bio blizu ali je odustao. I sad će mene krivit jer mu nisam dala do znaja da to želim. Pametni su ti muški. Bi li izlazila sa njime da to ne želim? Bi li sjedila sa njime u onim zagušljvim bircevima da to ne želim? Zašto me tamo vodi? I sad bi ja trebala njemu dodatne znakove davat, pa nek se snađe momak! I zabavno mi ga je zbunjenog gledat. A baš je sladak. Ma čekat ću ga još 20, pa možda je zapeo o prometu. Ali zašto se ne javlja na mobitel? Što je tako glup? Ili mi se neće javit? Čekam ga još 5 minuta, ima da dođe. Ali što ako ne dođe? Ali on je baš sladak, hoću da dođe! A možda zato što mu nisam davala dovoljno znakova da ga želim pa se ohladio! Moram nešto poduzeti danas! I budem! Fala bogu, evo ga! Okej, sad ću ga poljubit!  |
Sretan mi rođendan... |
Upravo sam pogledao dobar film. Radi se o varalicama koji varaju na državnom natjecanju pameti i uhvate ih jer ih je ljubomoran kreten izdao. To nije poruka. Zadnje rijeći u filmu suod jedne od varalica:Želim postati ućiteljica. I ako ikad uhvatim ućenika da vara, prijavila bi ga. Jer ako MENE prođe i ja ga ne skužim, onda je spreman za pravi svijet, i ne želim da bude ikako drukćije. To je poruka. Varanje je samo ono što se dešava svaki dan, ali u korist bogatih i slavnih, isto koliko i u korist drugih, samo što se bogatih ništa ne pita a siromašne smatraju pre lošima da budu dobri. Mene je film dirnuo... To je sve što mogu reći za danas. Aha... Ljubav, djevojka u koju sam zaljubljen, mi se ne javlja jer ju nešto mući. Dat ću sve od sebe da joj pomognem, jer ako ne ništa, to će mi biti dovoljno. |
| svibanj, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
