Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mental

Marketing

Posljedicne posljedice posljedica

Sto bje sa tim mojim novopecenim pravilima? Nista, jerbo nisam ih pratio, ama bas uopce. Ne znam, mislim da me uhvatio bijes ba sam poceo pisati gluposti...

Veze...

Veze su jedna bitna i divna stvar u zivotu... Jerbo radi se o necemu kroz sto svi mi prolazimo kad tad i bojim se da je to potpuno neizbjezno. Prijateljske veze, poslovne veze, ljubavne veze, sexualne veze... Zasto ljudi stvaraju veze? Da budu vise zajedno? Ali ono sto meni nije jasno je zasto se u vezama svadjaju? Statistike kazu, opet i opet i opet, da 80% posto brakova propadnu... Zasto? Dvoje ljudi se vole i udju u vezu, i onda se posvadjaju... I jedina stvar o cemu se ti ljudi u tim 80% slazu je da se trebaju rastati... Kazu da ljubav nema granice (eto opet o granicama) ali ako ce nas ljubav ocarati prvih godinu dve a kasnije nas napustiti, dali smo mi tome krivi?
Nisu kompatibilni, i ne pasu si... I mjenjaju se... I ako se zaljubite u jednu osobu koju tjekom veze bolje upoznate i ne svidja vam se, dali cete jednako voliti tu osobu? To je samo stvar odluke, i stvar toga dali ste spremni biti u vezi i drzati ju. I tako da ja smatram da tu nema krive odluke, vec samo odluke koju odlucimo.
Ali postoje i tih 20% koji ostanu zajedno dok ih smrt ne rastavi. To je sreca, i apsurdna slucajnost... Jel je? Siram on fire (forum.hr) kaze da prava ljubav ceka, i da se prava ljubav vraca... Ali sto je prava ljubav? Kako ju definirati? Ako mi volimo nekoga, zar nije to dovoljna ljubav za nas? I zasto onda voljeti nekoga ako to nije prava ljubav? Sto hocu reci, mi ne znamo sto je i skim je prava ljubav, i zasto onda razmisljati o tome? Pa volite se dok ima vremena! Jer ljubav, siram citiraj me, se isplati jer je ona smisao zivota!
Dakle, svi vi oni u vezama, ili budite u njima ili nemojte, ali u svakom slucaju, cjenite svaki jebeni trenutak dok ste u njima i nek vam to bude time of your lives! A svi oni koji briju okolo, samo dajte, its a dirty job but somebody has to do it...

Prijateljstvo...

Kada smo bili klinci, sprijateljili smo se sa nekim bez problema. " ti volis eksn mene!? Ja volim eksn mene! Ajmo biti prijatelji! Ajmo skakat gore dole po mom krevetu!"... Kako godine prolaze i sto smo zreliji, postanemo ozbiljniji (ovo mi je sljedeca tema, dakle zrelost itd, ali necu sad o tome) i pratimo odredjena socijalna i drustvena pravila koja kazu sto smijemo reci sto ne, kako se smijemo ponasati kako ne, i time se smatramo zrelima, i tesko se sa nekim bas dobro sprijateljiti. Medjutim, ponekad jednostavno naidje osoba skojom si na slicnoj vibri i sve podje svojim wondrefull and nice putem. Divno je znati da ima ljudi koji te smatraju dobrima koliko i ti njih, a da se ne poznate cjeli zivot...

Sto su posljedicne posljedice posljedica? To je ono sto svakim danom postaje sve vece i vece, ono sto nam dokazuje da smo zivi i da zivimo, ono sto potvrdjuje ironiju zivota, ono sto nam da snagu za kasnije i da nastavimo.
To je ono sto se adaptira sa svakim nasim korakom, i svaki nas korak je mogucnost promjene nase citave buducnosti...
U svaku vezu u koju udjemo, svako prijateljstvo koje stvorimo, i svako skretanje na raskrzju mjenja apsolutno sve, i ti mali koraci su veci nego sto mislimo...
U zadnje vrijeme sam ih napravio jako puno, i divne stvari su pratile.

Uostalom, sto znam? Sto znam sto sljedi nakon sto objavim ovaj post?

Song: Luise Armstrong - Wonderfull World
Inspiracija: Dugi razgovori i duga razmisljanja


Post je objavljen 19.05.2004. u 17:52 sati.