Ko sluša Nightwish zna o čemu govorim u ovom mom malom podnaslovu, mada je u subotu veče ta pjesma dobila totalno drugi značaj.

Iako sam imao priliku X puta da se naduvam, "uradim" ili koji je već termin ispravan - nisam, ali eto volim svašta probati pa sam i to :)

Iskreno, feelin' je isti kao kad se napiješ samo što ne povraćaš, al ajd... neću reći da nije bilo blesavo iskustvo... U svekom slučaju, sjećam se da smo vodili veoma "dubokoumne" razgovore...

Neke osobe iz mog društva su me malo kritikovale kao koji mi je to trebalo, neke nije ni zanimalo, a jedna frendica mi je jebala sve po spisku i pitala kad ćemo organizovati i njeno svečano otvaranje? :)

Prije dva dana sam dobio par kritika zato što sam na blogu ostavio link ka HTnet-u. Šta da kažem: ne živim u Hrvatskoj pa ne znam kakvi su uslovi za taj famozni maxADSL, ali ono što me je oduševilo na netu jeste nova HTnet iliti T-portal FUN stranica.

Imate moje tople preporuke da pogledate navedeni sajt i malo si uljepšate dan.

t-portal fun stranica

Komentare slobodno ostavljajte nakon posjete istoj :)

Gledam gomilu nekih jadnih filmova u kome se fura onaj jadni i ofucani big family fazon i iako rizikujem da me ovdje proglasite totalnim luđakom i antifamilijarnim bićem, ali moram reći - ja ne volim svoje rođake.

Kad ih uzmeš i posložiš sve na hrpu dobiješ gomilu skotova i debila, s IQom nešto većim od mog broja cipela. Ne znam zašto, ali imam takav osjećaj daljine od njih - da to objasniti ne mogu.

Moja baka s mamine strane je imala poprilično opičen život za ono vrijeme, imala ja oko 3 muža čini mi se. Jedni su je napuštali a drugi umirali i tako da je ona manje više i dalje bila sama, ali je to rezultovalo da je imala oko 3-4 kćeri iz različitih brakova. Sad više ni ja ne znam koja je iz kog, jer se o istoriji mojih veoma malo zna - jednostavno sam skontao da neke stvari prećute i ostave nedorečene.

Vratimo se tim 3ma kćerima... Najstarija je lovatorka kakve nema: kuća u starom mjestu, stan u Ključu, stan u Pazovi, kuća u Vrnjačkoj banji, niz trgovina, kuća u blizini Novog Sada... kad dolazi kod nas u goste, zadnji put mi je donijela neku extra-lite čokoladu ili bolje rečeno čokoladicu "Braco i Seka". Mislim da ne može bolje i ništa je dovoljno, ali nije poenta u daru već u glavi!

Ne bih dalje razmatrao ovu individuu jer stvarno nemam želuca za to. Tetka No. 2 je isto tako pacijent svoje vrste: ima sina i kćer, oboje su manje-više dobrostojeći (ekonomski) ali se ona radije šlepa uz svoju "seku" (majne mother) i jebe je u zdrav mozak s filozofijama "ko ime ne razumije onog ko nema" i sl. sr.

O očevom dijelu porodice stvarno ne bih.

Možda oni ovako ne djeluju kao pacijenti, ali vjerujte jesu! I što je najveće prokletstvo: tetka No 2 je kuća do moje! Kill meee!

Evo mene... ponoć skoro pa tu a ja i šefik zaglavili u kancelariji... ako neko može da skokne do mog grada da nas otključa i pusti van... :)

Ma naravno da se zezam... sutra treba biti gotov neki projekat bitan za firmu pa smo okasnili s poslom... ako Bog da - još stignem na neko pivce s društvom nakon ponoćnjaka... no ko zna... možda i osvanem u officeu, a možda nisam ni u officeu već u matrici novog vremena poznatijom pod imenom radoholičarništvo ili koji je već pravilan oblik... ma jebe mi se oću kućiiiiii :)

Aj uživajte spavalice - vi koji ste imali sreće da ležite u toplom krevetu i spavate...

Inače sinoć sam imao neki flert preko sms-a. I doživih najorginalniji diskvalifikacioni ispad epohe: stigla poruka oko 3h ujutro od jedne simpa (sada već mnogo manje simpa) djevojke...

Ja: Šta je to da misliš na mene u ove sitne sate? Još ću si nešto umisliti...

Ona: He he he... samo sam htjela da se javim... Nego, ko ti je favorit u bBrother?

Ja: Saša i možda onaj tupavi Bechkam...

Ona: Bech mi je fuj... Meni je Sanja fav... kažem ti ja, srećo, različiti smo...

Ja:Aaaaaaaaaaaaaaaaa....

Diskvalifikacija na osnovu bBrother debilizma - trebam li dalje pričati???

Dragi moji i drage moje dao sam ispit!!! Jes da je 6ica, ali zaboli me! Moja 4ta 6ca što znači riješio se 4 predmeta za vijek i vjekov :) još imam jedan ispit da sredim i onda odmaram... :) joj ljepoteeee... budite mi pozdravljeni jer neću danas nešto puno pisati jer sam previše umoran i u zadnjih par dana nisam baš bog zna koliko mnogo spavao... ali sad bar mogu da si priuštim jedan dan odmora...

Nedjelja je bila čudnovato bljutav dan... stvarno se mislim kako sranja odjednom se pojave...

• u 12h - otišao do Nje i sat vremena slušao sranja... mrzim te priče nakon raskida - sve mi je super sve mi super ide, a non stop me zove na kafu i sl... ako je tako super koji ću ti ja?
• u 13h - otišao kod frendice namjestiti antenu na krovu - nisu imale merdevine pa smo otišli na kafu dok nađu.
• do 15i30 - bili na kafi nas dvoje (ta frendica i ja - zamisli napisao sam "ja" na drugom mjestu) i naletim na bivšu... bljuc...
• od 15i30 do 17h - nosanje merdevina, penjanje na krov, okretanje antene...
• od 17h - vratio merdevine, frendica B me ispalila za izlazak, došao frend C i otišli na bilijar... tamo ponovo naletim na bivšu. Frend dao komentar kako "kad me ona vidi kako rasturam kugle mora da joj je žao što me je ostavila" - mislim divno - nož u leđa + ta frendica kad sam se naslonio na nju doda: "što praviš ljubomornom onu kojoj nije stalo" - nož u leđa br. 2.
• od 18h - odem uzmem film The Village i skontam da sam to već gledao i da imam ga na disku...
• zaključak:onako kompletan fuj dan i da: one merdevine sam vratio u pogrešan ulaz u zgradi pa su digli frku na mene kao kakav sam moron da ne mogu zapamtiti gdje je ulaz A, a gdje ulaz B... ma napuše mi se... ionako sve dobre stvari na kraju isplivaju na površinu - baš kao i govna...

Autor bloga i veoma draga osoba, Bridge sprovodi humanitarnu akciju i mislim da se svako svojim malim doprinosom može uključiti u akciju.

I naravno, linkajte dalje poziv od Bridge.

Da bi čitava priča imala smisla vratiću se malo unazad... Upoznali smo se prije skoro godinu dana na nekom poslovnom razgovoru. Ona - skoro 30, nije udana, nema dečka i zivi s roditeljima. Ja – tek zakoračio u 20te, živopisan posao i sklon ka nesvjesnom flertovanju.

Zahvaljujući mojoj poslednjoj osobini, pao je dogovor za kafu. Povremena viđanja i prepričavanja minulih događaja, neobavezujuća priča o svemu. Ona sve vrijeme kulturna, povučena... svetica moglo bi se reći.

Prije nekog vremena našli se ponovo na čašici razgovora i počinje prepipavanje moje ne tako davne istorije, dolazimo do sexa – moje omiljene teme – gdje se ispostavlja da sam u nekim stvarima, iako mlađi, otišao znatno dalje. I negdje u svemu tome ona se uključuje u cijelu priču i počinje sa svojim temama...

"Otišla sam u Rijeku da se malo opustim... htjela sam da se vidim sa svojim je*ačem, međutim on ništa – meni glupo da preuzmem situaciju u svoje ruke... Jedva sam dočekala da se vratim nazad da se vidim sa ovim svojim... Znaš kako sam se glupo osjećala – napalila se ko’ krava, a on ništa..."

I tu naizad dođemo na ono što me je baš zanimalo – koliko je potrebno vremena da prođe da cura popizdi zato što joj je sexualni život na samrti? Da li je toliki problem povući koji potez samoincijativno ili samo čekati da to uradi On, jer je ipak muško? Zar smo pored svih sloboda i koještarija i dalje sexualno zaglavljeni u patrijarhalni XVI vijek?

Eto dame i gospodo mene regrutovali da budem saradnik na help blog-u i da pokušam da pomažem ljudima... ma šta da se kaže... :) Bravo ja :)

Jeste li ikad razmišljali o tome koliko ima morbdnih situacija u ovom svijetu? Trebam li da vam govorim kako ih ima? Ja sam juče uspio ostati bez texta i par puta se pošteno odvaliti od smijeha... Ma katastrofa Božja...

Odem na pauzi za ručak na doručak i raspričam se sa fast food trovaljkom (curom koja radi u fastfood-u) i tu mi ona ispriča kako joj je frend koji radi u Švabiji ocu koji ima 80 godina platio operaciju na srcu 20 000 KM i da je lik podlegao... Kako ona reče: "To se zove propala investicija!"

Da bi pola sata kasnije na kafi s društvom moja jedna legica se raskukala kako joj je buraz u hitnoj, ima problema s krvarenjem na dupe... ne bih ulazio u razjašnjavanje kako je došlo do toga... upotrebite maštu... i šta dalje? Kuka ona kako je ganjala ljude da daju krv čovjeku, kad će jedna cura:

- "Pa što mene nisi zvala?"

- "Vidi ti nje – hoće ona iglu u veni pa kako tako..." - e jeb ga sad...

Mislim kod mene ti crnjaci baš lete samo tako... još kad mi je rekla da je htjela mene zvati da doniram krv... Alllo, jes' normalna? Pa ja nemam 2 litre u sebi – ma sve da me iscjediš ko krpu...

Aj...

Nešto mi u zadnje vrijeme stupidne teme lete kroz glavu... Sve nešto pomalo konfuzno i malčice nejasno, al idemo od početka...

Bili smo zajedno neko vrijeme, ništa obavezujuće i smarajuće... tu ste oboje, zadovoljavate potrebe jedno drugog, poštujete se, ali od ljubavi ništa... nekako kao prijateljstvo + sex...

I dosadio mi je taj stadijum, otišao sam dalje, a vrijeme je prošlo... Godina, dvije i ko zna koliko još... nađemo se ponovo, jedna priča vuče drugu, jedan gest implicira sljedeći korak... sex... ponovo smo tu nakon toliko vremena? Nešto novo? Neka promjena? Ništa bitno...

Danas pomalo razmišljam o svemu tome, tom neobavezujućem sexu, da li sex sa ex-partnerom ima smisla? Kome šta dokazujemo i da li je potrebno dokazivati išta?

Meni je trebao samo sex, ali nešto se sve više mislim i ulazim u neki oblik paranoje - da neće pomisliti da je želim nazad? Nadam se da ne, jer ne želim...