RAZGOVOR S NOVINAROM - LADISLAV TOMIČIĆ

     Ladislav Tomičić, novinar i kolumnist Novog lista, jedan je od istaknutijih novinara mlađe generacije. U desetogodišnjoj novinarskoj karijeri surađivao je s različitim tiskanim i elektronskim medijima u regiji. Ladislav je izravan i otvoren sugovornik, svojim komentarima spretno pogađa u srž stvari, baš kao što i piše.
Ne boji se nikakvih izazova u poslu kojim se bavi, a svoj doprinos razvoju demokracije u hrvatskom društvu daje pišući ponajprije o privrednom kriminalu.
A kako Ladislav razmišlja o svim relevantnim društvenim pitanjima i što sam sve od njega doznala, pročitajte u razgovoru s njim.

Ladislav Tomičić, među prijateljima i kolegama poznatiji kao Lado

Što je za tebe novinarstvo: posao, zanat, profesija ili stil života?

Novinarstvo je zanat koji se kuje u gradskoj rubrici dobrih dnevnih novina. U mom slučaju je bilo tako.


Na vrhuncu informacijskog doba nastupila je kriza u novinarstvu. Gdje se, po tebi, danas dešava pravo novinarstvo?

Pravo novinarstvo danas se događa tamo gdje ima puno volje i entuzijazma, a malo novca. Tako stvari stoje u Hrvatskoj i medijskoj industriji uopće. Recimo, u Novom listu nema puno novca, ali zato imate priliku raditi s nekim od najboljih novinara u državi. Teme i informacije koje na televiziji zovu ekskluzivnim od kolega redovito čujem mjesec dana prije.


Koji dio novinarskog posla najradije obavljaš?

Najrađe pišem reportaže, a rado teme sklapam iz službene dokumente. Veliki je gušt iz činovničkog metajezika izvući dobru priču, pronaći nešto što drugi nisu vidjeli. Nekad uspije, nekad ne.


Sjećaš li se Ladislava Tomičića novinarskog početnika? Kao iskusan novinar, što bi savjetovao nekome tko se tek sprema zaplivati u novinarskim vodama?

Sjećam, kako ne. Mlad i nadobudan. Nekom tko se sprema u novinarstvo savjetovao bih da bude umjeren i oprezan te da ima puno razumijevanja za one o kojima piše. Puno, ali ne i previše. Čini mi se da se svako krivo napisano slovo čovjeku kad tad obije o glavu.


Koja su to novinarska imena iz starije i mlađe generacije čiji ti je rad inspirativan?

Dražen Ciglenečki, Jagoda Marić, Boris Pavelić... Uglavnom su u pitanju stariji novinari s kojima radim u redakciji.

"Nema demokracije bez dobrog novinarstva", poručuje Ladislav Tomičić

Surađivao si s različitim medijima u regiji. Kakva je medijska situacija u susjednoj Bosni i Hercegovini? Možeš li napraviti usporedbu stanja u bosnskohecegovačkim i hrvatskim medijima? U čemu su slični, a po čemu različiti?

U bivšoj Jugoslaviji govorilo se o tri škole novinarstva: beogradskoj, sarajevskoj i zagrebačkoj. Beogradski i sarajevski novinari u tekstove su redovito unosili nešto više duha, a zagrebački su pisali suho, onako kako to rade u najvećim novinskim kućama. Sve te "škole" imale su velike novinare i velike novine. Danas je velikih novina malo, a velikih novinara još manje. Novinarstvo je u defanzivi u cijeloj regiji, na području zajedničkog jezika.


Nerijetko se u javnosti govori o pitanju domoljublja. Što za tebe znači domoljublje, odnosno kako poimaš i definiraš domoljuba?

Domoljub je čovjek koji uredno plaća svoje račune i ne maltretira ljude oko sebe.


Još jedna izborna kampanja za hrvatski Parlament je iza nas. Kako objašnjavaš pobjedu Kukuriku koalicije?

Pobjeda Kukuriku koalicije bila je očekivana. Birači su imali za koga glasati protiv. U Hrvatskoj je lako glasati, uvijek imaš protiv koga.


Što očekuješ od nove Vlade, a što od nove oporbe?

Očekujem da će biti bolja od HDZ-ove, ali bojim se da ćemo se vrlo brzo razočarati. Nadam se da griješim. Volio bih da griješim.


Kako premijer Zoran Milanović komunicira s medijima? Je li Milanović vješt komunikator?

Milanović je slab komunikator. Kažu da se pred izbore popravio. Vidjet ćemo ga na mjestu predsjednika Vlade.


Postizborna situacija je situacija reorganizacije političkih struktura i postavljanja novih ljudi na stare i nove pozicije. U tom smislu, treba li Grad Zagreb novog gradonačelnika?

Zagreb treba i novu politiku i novog gradonačelnika. Milan Bandić se prilično već istrošio. Međutim, kao i za politiku na nacionalnoj razini, bojim se da ćemo ostati nezadovoljni tko god stigao na njegovo mjesto. Nije lako voditi kuću bez novca.


Slučaj Sanader. 2011. godinu pamtit ćemo, između ostalog, i po uhićenju bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera. Neko vrijeme proveo je u zatvoru, a nedavno je pušten da se brani sa slobode. Kako je moguće da je Ivo Sanader pušten na slobodu uz takvu optužnicu?

Oko slučaja Sanader pletu se velike medijske priče i on je, što se medija tiče, unaprijed osuđen. Nisam protiv njegovog puštanja da se brani sa slobode.


Možeš li pojasniti zašto tako misliš?

Prije i poslije njegovog uhićenja i suđenja svjedočili smo nizu suđenja za vrlo ozbiljna kaznena djela, pri kojima su ljudi pušteni da se brane sa slobode. Držati Sanadera u zatvoru sve vrijeme suđenja, dok se spomenuti osumnjičenici brane sa slobode, značilo bi primjenu dvostrukih standarda. Usput, primjena dvostrukih standarda Državnom odvjetništvu na čelu s Mladenom Bajićem nije strana praksa.


Kad se govori i piše o suvremenom hrvatskom društvu, što ti prvo pada na pamet?

Padaju mi na pamet branitelji. Oni su temelj i vrlo česta tema suvremenog hrvatskog društva. Nadam se da o njihovim problemima nećemo raspravljati još 40 godina. Dvadesetak godina je sasvim dovoljno.

U subotnje prijepodne na zagrebačkoj špici

Nedavno te posao odveo i do Sjedinjenih američkih država. Što je zapravo bio povod tom putovanju?

Veleposlanstvo SAD-a pozvalo me da sudjelujem u njihovom godišnjem Leadership programu. Svake godine na taj program ide netko iz Hrvatske. Krasno iskustvo.


Bio je to tvoj prvi susret s američkim kontinentom uživo. Kako si se osjećao na američkom tlu i što bi izdvojio kao najdragocjenije iskustvo s tog putovanja?

Osjećao sam se kao u filmu, a od putovanja mi je ostala tuga koju osjećam za žrtve američkog kapitalizma. Prosječnim Amerikancima nije lako, krvavo se bore za svaki dolar, za svaki dan američkog sna.


Vratimo se hrvatskom tlu. Što misliš o zagrebačkoj kulturnoj ponudi? Koje kulturne sadržaje najčešće konzumiraš?

Tu i tamo kazalište, kino, koncerti. Kulturna ponuda u Zagrebu nije loša. Mogla bi valjda biti i bolja, ali koliko smo kulturni - dobra je i ova.


Kako se opuštaš u slobodno vrijeme? Kakve knjige voliš, kakvu glazbu slušaš?

U slobodno vrijeme čitam. Čitam sve: publicistiku, prozu, poeziju... Najtoplije preporučujem knjigu "U Europi", nizozemskog novinara Geerta Maka.


Mnogi ljudi su tašti, da ne kažem svi, na ovaj ili onaj način. I novinari mogu biti tašti. U čemu se ponajviše ogleda novinarska taština?

Novinari su užasno tašti. Svi pišu najbolje i najljepše tekstove i svi su najpametniji. I ja sam najpametniji i pišem najljepše tekstove. Svaki tekst nam, je za Pulitzera, ali avaj, nitko ih ne prepoznaje kao takve.


Postoji li nešto u novinarskom smislu što još nisi napravio a volio bi? Uz novinarstvo, postoji li još koja profesija u kojoj bi se volio okušati?

Volio bih intervjuirati neke ljude do čijeg rada mi je stalo. Često mi padne na pamet da bi valjalo što prije promijeniti profesiju, ali kad razmišljam što bih želio raditi - nikad se ne mogu sjetiti nečeg boljeg i zanimljivijeg od novinarstva.


Samo što nismo zakoračili u 2012. godinu. Što bi poželio sebi ali i svim čitateljima u Novoj godini?

Mira, zdravlja i socijalne sigurnosti.