U subotu, 3. prosinca, u centru Zagreba održan je prosvjed protiv lova i ubijanja divljih životinja. Prosvjed su organizirale dvije zagrebačke udruge za zaštitu prava životinja: Prijatelji životinja i Glas životinja. Treći dan u mjesecu prosincu poznat je kao Dan borbe protiv lova, a ove se godine taj dan poklopio s danom predizborne šutnje u RH. Nakon što smo se danima naslušali otrcanih predizbornih poruka i lažnih obećanja u bespoštednoj predizbornoj utrci za hrvatski Parlament, dan prije izlaska na birališta, predizbornu šutnju prekinuli su aktivisti za prava životinja s vrlo jasnom i glasnom porukom: Odstrjel je ubojstvo, a ne briga za životinje! Uz ljudska prava, prava životinja i njihovo poštivanje preduvjet je za etičko življenje.
Životinjsko srce, baš kao i ljudsko srce, treba ljubav, toplinu i razumijevanje
SUOSJEĆANJE ZA SVA ŽIVA BIĆA
Prosvjedna se povorka okupila u 11 sati na Trgu Kralja Tomislava i krenula preko Zrinjevca, Tesline, Masarykove, Frankopanske i Ilice sve do glavnog trga, Trga bana Josipa Jelačića. Aktivisti za prava životinja prolazili su donjim gradom naoružani transparetima protiveći se onima koji naoružani vatrenim oružjem ubijaju nedužne i bespomoćne životnje. Glasno uzvikujući pozitivno-afirmativne parole, aktivisti su pozivali svoje sugrađene na suosjećanje.
Na Jelačićevu trgu održan je slikovito-jezovit performans o skupljanju živih trofeja.
Aktivizam za prava životinja na djelu: Odstrjel je ubojstvo - Lov nije sport!
Općenito govoreći, aktivistička borba za životinjska prava poziv je na suosjećanje za sva živa bića. Prijatelji životinja su glasnogovornici onih koji sami ne mogu govoriti, a koji itekako obogaćuju život na našem planetu. Etičkim i svjesnim promišljanjem ljudi bi trebali sebe mijenjati i oplemeniti kako bi bili u stanju iskreno osjetiti životinjsku plemenitost. Takav pristup prije svega zahtijeva etičko pristupanje prema samome sebi, zatim prema bližnjima, prema svim životinja i prirodi uopće. Sve što živi na našem planetu jedinstveno je i zaslužuje živjeti u svojoj jedinstvenosti. I upravo je to poruka koju Prijatelji životinja odašilju svojim djelovanjem.
Aktivistkinje prosvjeduju protiv nehumanog uzgoja životinja za odstrjel
LOV NIKAD NIJE BIO SPORT NITI ĆE TO IKAD BITI
Smisao ovakvih prosvjeda je da se senzibilizira širu javnost za problem nasilja nad životinjama. Riječ je zapravo o stoljetnoj zloupotrebi koja je u zadnjih pedesetak godina kulminirala. Na najgrublje moguće načine krše se prava svih životinja, a jedan od široko rasprostranjenih oblika je lov, odnosno ubojstvo iz užitka i hobija. Jer, kad govorimo o ubijanju divljih životinja, ne govorimo samo o njihovoj trenutačnoj smrti, govorimo i o progonu, višesatnom ili višednevnom, govorimo o stravičnom mučenju i ranjavanju, mučkom hvatanju u stupice, govorimo o nastrijeljenim životinjama koje polako umiru u najgorim mukama.
Prijatelji životinja nam poručuju da je takav primitivan čin potpuno neprihvatljiv u 21. stoljeću. U pradavna vremena čovjek je možda i bio priomoran loviti radi prehrane i opstanka, međutim, danas to više nije tako. Danas se divlje životinje ubijaju iz sporta. Lovstvo se sasvim legitimno proglašava sportom pa čak i bitnim dijelom turističke ponude. Zanimljivo je da, najblaže rečeno, svi znamo da sport podrazumijeva fair play i ravnopravno i prijateljsko natjecanje. Pa kako se onda potkrala takva pogreška da se odnos u kojem je jedan progonitelj s oružjem u rukama, a drugi progonjen do smrti naziva sportom i zabavom? I što je u takvu odnosu fer? Naravno da tu nema ničeg sportskog. Tu je riječ o najprimitivnijem nasilju zaogrnutom u moderno ruho.
"Ne svrćite pogled sa životinjske patnje! Recite NE lovu i mučkom ubijanju životinja!", zahtijevaju zagrebački aktivisti za zaštitu i prava životinja
PET TISUĆA STRANIH LOVACA UBIJA DIVLJE ŽIVOTINJE NA TERITORIJU HRVATSKE
Lovačka nečasna djelatnost danas dovodi u Hrvatsku čak pet tisuća stranih lovaca koji harače i kravavo piruju u našim šumama. Osim toga, samo domaćih lovaca diljem Lijepe naše ima preko 50 tisuća; hrvatski lovci posjeduju oko 100 tisuća komada lovačkog oružja koje koriste na 1070 lovišta i 3,69 milijuna hektara lovnih površina, a Lovački savez okuplja blizu 900 lovačkih udruga i društava. Zbilja zastrašujući podaci za zemlju koja prema zadnjem ovogodišnjem popisu stanovništva broji tek 4, 29 milijuna stanovnika.
Jednako je zastrašujuća i brojka ubijenih životinja i ptica: brojimo na tisuće ubijenih životinja i na tone umorenih ptica.
2009. godine u Hrvatskoj je ustrijeljen jedinstven albino mrki medvjed. Takav endemski primjerak bio je zabilježen tek kao jedan jedini u posljednjih 50-ak godina. Vijest su prenijeli mediji ali nikad nismo saznali je li počinitelj odgovarao za to sramotno djelo. A takva se sramotna djela uporno ponavljaju.
Aktivisti iz udruge Glas životinja sastavili su dokument od osam točaka u kojima iznose argumente protiv osam najpoznatijih lovačkih laži. Svi aktivisti za prava životinja upozoravaju na činjenicu da treba mijenjati zakon. Ne čudi da je zakon manjkav kad ga pišu sami lovci koji ga prilagođavaju svojim potrebama i zahtjevima, ne mareći za dobrobit životinja. Hrvatska kao jedna od najšumovitijih zemalja u Europi trebala bi se okrenuti dobronamjernom ekološkom turizmu koji bi promovirao zaštitu okoliša i približavanje životinjama, a ne ubijanje i nasilje, jer to i jest pravi smisao zaštite životinja i prirode.
Vapijući glas civilizirane Hrvatske za prava životinja
MISS SPORTA HRVATSKE, KRISTINA VILK, PROTIVI SE LOVU I PORUČUJE: LOVITE REZULTATE, NE ŽIVOTINJE!
Sve dosadašnje kampanje Prijatelja životinja prepoznate su u hrvatskoj javnosti a nerijetko ih podržavaju i mnoga poznata lica iz našeg javnog života. Zaštitno lice ovogodišnje kampanje protiv lova pod nazivom Lovite rezultate, ne životinje, je hrvatska Miss sporta Kristina Vilk. Kristina je zajedno s aktivistima sudjelovala u ovosubotnjem prosvjedu. Njezin motiv je taj što misli da trebamo zaštiti divlje životinje u njihovom prirodnom staništu i da je krajnje vrijeme da se prestane s ubijanjem, jer ionako su neke vrste poput medvjeda, bjeloglavog supa i vuka na rubu istrebljenja. Aktualna Miss sporta poručuje svim lovcima da ne pucaju, jer kad god ubiju neku životinju, ona se osjeća kao da su nju ubili.
"Lov je masakr, a ne sport!", kaže Miss sporta Kristina Vilk
A da Kristina Vilk nije usamljena u svom doživljaju lovstva dokazuje i podrška Zagrepčana koji su na Jelačićevu trgu popratili prosvjed i performans. Stizali su sa strane znakovi odobravanja i riječi slaganja i podrške. A kako se potpisnica ovih redaka osjećala na prosvjedu možda ponajbolje mogu ilustrirati riječi jedne malene djevojčice koja je s majkom stajala odmah pokraj nje: Mama, pa kaj su sve te životinjice mrtve? Zakaj su ih ubili zločesti stirčeki? Sad sam jako tužna: i zbog mede, i zbog Bambija, i zbog svih...
U odlučnom, ali pomalo stidljivom pokušaju da oblikujem svoj prvi novinarski blog, ne mogu a da ne razmišljam o pitanju odgovornosti pred javnošću. Svjedoci smo da novinarska stvarnost ima dvije strane: novinarstvo kao industrija u službi profita i novinarstvo kao profesija. Prvo nerijetko banalizira i podupire antiintelektualizam i antiprofesionalnost, drugo se puno rjeđe dešava, kad se uopće dešava. Stoga ovaj blog posvećujem svim novinarskim profesionalcima koji svemu usprkos istrajavaju u svom nastojanju da se bave ozbiljnim novinarstvom, i koji nikad ne gube iz vida da su riječi djela.
Sve fotografije, slike i video isječci su autorski, osim ako nisu drugačije označeni.
