38. Škola biološke antroplogije Dr. Huber Maver održana je 27. listopada u Velikoj dvorani Hrvatskog liječničkog zbora u Zagrebu. Ovogodišnja Škola okupila je akademike, znanstvenike, eminentne domaće i međunarodne stručnjake, studente antropologije, ali i sve znatiželjnike koje zanimaju najnovija otkrića u istraživanjima paleolitika u južnoj i središnjoj Europi, a što je bila središnja tema ovog bitnog međunarodnog projekta, s naglaskom na kulturno-društveni aspekt.

Naslovni plakat 38. Škole biološke antropologije

Škole biološke antropologije održavaju se bez prekida od ranih 70-ih pod visokim pokroviteljstvom Hazu, a organizira ih više značajnih institucija: Hrvatsko antropološko društvo, Institut za antropologiju iz Zagreba, Hrvatsko društvo za medicinsku antropologiju, Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Komisija za medicinsku antropologiju i epidemiologiju, te Međunarodna unija antropoloških i etnoloških znanosti. Riječ je, dakako, o projektu koji iz godine u godinu doprinosi razvoju znanstvene misli na području biološke antropologije, ali i antropologije uopće.

Na 38. Školi biološke antroplogije sudjelovali su i
studenti antropologije sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta

KAD ZNANSTVENICI ZAPJEVAJU

Na početku, prije obaveznog dijela programa, prisutne je dalmatinskom pjesmom i svirkom na gitari počastio Nikša Sviličić, istaknuti član akademske zajednice, široj publici poznat kao redatelj višestruko nagrađivanog filma Vjerujem u anđele.

Raspjevani početak Škole biološke antopologije

VELIČINA JE BITNA

U obaveznom dijelu predavanja su održali profesor Jiři Svoboda iz Češke, Boris Kavur iz Slovenije, Giovanni Boschian iz Italije i Dušan Mihailović iz Srbije. Najdinamičnijim predavačem pokazao se docent Kavur, odjeven od glave do pete u crno, koji je svojim šarmantnim nastupom iskreno posvjedočio da good guys don't always wear white. Svoje predavanje naslovio je Veličina je bitna (ali i interpretacija). S neskrivenim oduševljenjem je govorio o mnogim otkrićima u Sloveniji u posljednjih deset godina, posebno se osvrćući na kanu iz srednjeg kamenog doba. Kanu star desetak tisuća godina p. n. e., izrađen od hrastova drveta, dužine 10 metara, prema docentu Kavuru, najveći je mezolitički artefakt ikad pronađen.

Korisna razmjena istraživačkih iskustava,
u prvom planu: Dušan Mihailović i Boris Kavur

VELIKI POKOLJI SLONOVA U STARIJEM KAMENOM DOBU NEDALEKO OD RIMA

U izlaganjima preostale trojice predavača nije nedostajalo zanimljivih primjera koštanih artefakata, oruđa i oružja kojima se koristio čovjek u tom povijesnom razdoblju. Talijanski gost-predavač Giovanni Boschian predstavio je najnovija otkrića vezana uz pretpovijesno razdoblje u okolici Rima. Tamo su, naime, živjeli slonovi u krdima, a čovjek ih je ubijao zbog hrane. Otkriveno je više mjesta koja po svim karakteristikama odaju takozvane "klaonice slonova".

Socijalni okvir za proučavanje razdoblja paleolitika datira još iz 19. stoljeća, dakle iz vremena kada su se desile mnoge socijalne promjene potaknute industrijskom revolucijom. U vremenu kada su svjetska ekonomija, znanost i moderna država doživljavali svoj uspon, kameno doba počelo se znanstveno izučavati kao primjer ljudskog napretka u prapovijesti svijeta.

Trenuci ćaskanja u pauzi između predavanja:
na sredini fotografije talijanski predavač Giovanni Boschian

U završnom dijelu dodijeljena je nagrada-medalja profesoru Jiřiju Svobodi za dugogodišnji rad i doprisnos u struci. Otvorena diskusija potrajala je kraće nego što se itko mogao i nadati, najvjerojatnije zbog toga što su se studenti antropologije pokazali sramežljivima, postavljajući predavačima tek pokoje pitanje. Završnu riječ podijelili su Pavao Rudan, akademik i glavni tajnik Hazu, i Ivor Janković, pomoćnik ravnatelja Instituta za antropologiju.