26.07.2006., srijeda
Jela i pića ...
Evo, imam malo zatišje na poslu, pa da konačno napišem par riječi. Kako sam ranije spomenuo, u nedjelju je u Novom Vinodolskom održan plivački maraton. Nisam bio, ali vidim da je bilo nekoliko triatlonaca, i jedna triatlonka iz mog kluba. Ja sam za to vrijeme roštiljao uz potok koji se zove Curak, a izvire iz glasovitog Zelenog Vira. Ovdje imate rezultate, a ja bih posebno pohvalio mladog Marina Lazarića, koji pokazuje daleko veći potencijal za daljinsko plivanje, nego ono u bazenu. Interesantno je, da on može u moru držati isti tempo na 5 km kao i u bazenu na 800 m. Nije brz, ali ono koliko može, može koliko hoće. Dobar je leđaš, i njegov mi je otac jednom prilikom rekao, da bi 800 leđno za njega bila idealna disciplina.
U zadnje vrijeme mi je strašno teško trčati. U nedjelju sam otišao malo na umjetnu travu, i nakon 5 krugova shvatio da ne mogu. Užasno teške noge. U utorak sam jedva istrčao onaj svoj krug oko Pećina, cca 7 km. Stalno mi se mota po glavi onaj članak od Janka, a lijen sam otići vaditi krv, jer ne mogu vjerovati da bi ja mogao imati problema sa željezom. Pa ja jedem meso, ne previše, ali ipak dovoljno. Nadam se da je ipak nešto prolazno.
Danas sam se čuo sa Petkom, koji je pokrenuo inicijativu već najavljene utrke u Vrbovskom. Evo još par detalja kojih nema u najavi. Djeca su podijeljena u tri kategorije : predškolska, školska od prvog do četvrtog razreda, i od petog do osmog. Oni će trčati dužine primjerene svom uzrastu, a svi ostali idu na 12. km. Inače bi se veselio toj dužini, ali sa ovakvom težinom u nogama … baš strepim. Poslije trke očekuje nas fažol i jedno piće po sudioniku. Ne znam zašto svi škrtare na piću. Jedine dvije utrke koje se ovako na brzinu mogu sjetiti, a koje su svijetle iznimke, su Turopoljska trka i legendarni triatlon u Rovinju. Tamo te stvarno niko ne pita ni za bon ni za broj, a ako dođeš sa obitelji, ni oni neće ostati ni gladni ni žedni. Sad sam se sjetio da ni na Uljaniku ne kompliciraju što se toga tiče. Dobiješ, doduše bon, ali koliko god puta se vratiš po jelo ili piće, toliko i dobiješ …
|
- 14:00 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
21.07.2006., petak
Kamo za vikend ...
Vani je ravno 35 stupnjeva. Asfalt gori, ptice padaju mrtve, na hitnom traktu u bolnici je ludilo. A ja se dosjetio kako trčati. Rano ujutro. Ustanem u pet, do šest trčim, istuširam se i popijem kavu i u sedam sam već na poslu. Za sada idem samo svaki drugi dan, jer nemam puno kilometraže u nogama zadnja dva mjeseca, pa da opet ne navučem neku ozljedu.
Ovaj vikend nema baš nekih utrka. Osim plivačkog maratona u Novom Vinodolskom, ali nije to za mene, ipak je 5 km previše. Danas sam kupio nekakav roštilj na akciji, pa mi se vrzma po glavi odlazak u Gorski Kotar. Bar bi se malo rashladili. Ne znam samo, kako u te planove uklopiti dva triatlonska treninga u Kostreni koja bi trebao odraditi. Kad spominjem Gorski Kotar, idući vikend je zanimljivo natjecanje u Vrbovskom. Tamo ću svakako otići, a možda pokupim i familiju jer ima i nekih utrka za djecu. Trči se dijelom uz rijeku Dobru, u dubokom hladu. Zvuči jako dobro, a kasnije fešta uz jelo i piće. Valjda neće biti kao u Rapcu, gdje za bon od trke nije bilo ništa za popiti. A obična kola u staklenoj boci, i to ne retro, nego ona najobičnija vulgaris, u oguljenoj boci 15 Kn. I sad ti objasni djeci, koja bi ih u ona dva sata koliko se razvuklo proglašenje i ručak popili valjda svaki po pet. U svakom slučaju, vjerujem da ću provesti ugodan vikend, za razliku od radnog tjedna. Posla je bilo puno, i previše, i jedva čekam malo se odmoriti, naravno uz puno aktivnosti, što predlažem i vama …
|
- 14:25 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
17.07.2006., ponedjeljak
Prvi plivački maraton ...
Kao što sam i najavio, u subotu smo se uputili u Rabac, da pokušam odraditi svoj prvi plivački maraton, ako se maratonom može nazvati nešto što je dugačko svega 2,5 km. Moji nisu bili baš presretni ustajanjem u 6:30, ali ja volim na svaku utrku stići dovoljno rano. Cijelim putem osluškivao sam buru, koja je zapuhala popriličnom žestinom. More je bilo valovito, ali, nadao sam se da će na samoj stazi biti bolje, jer je uvala u kojoj se plivalo prilično zaklonjena. Došli smo među prvima, i nakon što sam se prijavio, otpratio sam ženu i djecu do plaže udaljene cca 1 km. Kad sam se vratio, već je bilo dosta plivača, gužva na prijavama, gužva u kafiću, red ispred wc-a, uobičajena slika prije trke. Malo mi je bilo neobično da skoro nikoga ne poznajem, za razliku od trkačkih ili triatlonskih utrka, gdje su uvijek manje-više ista lica. Primjetio sam da i oni mene mjerkaju, i čude se, jer se svi uglavnom poznaju. Staza je bila označena sa tri bove, prva na 500 m, druga 1 km od nje i treća na cilju, dakle 2,5 km za mene, odnosno dva kruga za one prave maratonce koji idu na 5 km. Nekako mi se sve to činilo blizu, kao da je kraće, ali kako će se kasnije pokazati i nije baš bilo. Prije samog starta organizator nas je obavijestio da se start odgađa za 15 min. I da će kraće utrke (2,5 i 1 km) krenuti 10 min iza glavne, kao da se ne guramo. To mi se činilo potpuno besmisleno i nepotrebno. Kad je krenula prva utrka, skočio sam u vodu sa skoro 2 metra visoke rive i čekao zajedno sa ostalima. No, sudac koji je dao znak za start, otišao je barkom za plivačima i činilo se da se nema namjeru vraćati. Počeli smo se lagano smrzavati, i izgleda da su suci na rivi shvatili i odlučili sami dati znak za start. Napokon smo krenuli. Do prve bove je išlo lako. Krenuo sam lagano, more je bilo mirno, bova se dobro vidjela, a ispred mene je bila grupica od tri-četiri plivača koja mi je bila odličan orijentir. No, nakon bove druga priča. Druga bova, koja se odlično vidjela sa rive, kao da je u zemlju (ili more) potonula. Sunce mi je tuklo u oči, i smetalo u orjentaciji. Sva sreća da sam vidio prskanje one grupice ispred mene, koja mi je sad bila jedina vodilja. Nakon 200-300 metara od prve bove počeli su valovi. Izlazili smo iz zaklona i bura je činila svoje. Još malo, i valovi su narasli skoro do metra. Jedva sam uspijevao držati pravac iza grupe, a bovi ni traga. Prestigao sam nekoliko plivača koji su plivali s velikim naporom, jedva se održavajući na valovima. Konačno bova. Sad se trebalo vraćati ravno u vjetar. Kako sam ja navikao disati isključivo na desnu stranu, sad su mi valovi stvarali još veće probleme. Dva zaveslaja bez disanja, a treći umjesto zraka, litra mora u usta. I ovi ispred mene su imali problema, i sve sam se nadao da bi ih možda pred kraj mogao sustići, ako se more malo smiri. No, ništa od toga. Kad se more napokon smirilo, mene su počeli hvatati grčevi, i grupica je poodmakla. Šteta, jer kako se kasnije pokazalo, ta grupica, točnije dva plivača i dvije plivačice, za koje sam ja cijelo vrijeme mislio da je samo jedna od mnogih koje su ispred mene, zapravo su bili jedini. Tako sam ja na kraju ispao treći u muškoj utrci i, prvi u kategoriji do 50 g. Dobio sam pehar za treće mjesto i zlatnu medalju za kategoriju, tako da su čak i klinci bili sretni, jer su me na proglašenju čak dva puta prozivali i slikali i čestitali itd …
|
- 10:03 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
14.07.2006., petak
Slatke brige ...
Još jedan naporni radni tjedan je iza nas, a bogati natjecateljski vikend pred nama. Vrućina ne popušta nikako, i to je olakšalo moje dileme na koju utrku otići. Otkad se ponovo bavim sportom, zadnjih pet godina, još nijednom nisam bio na nekom plivačkom maratonu, što je pomalo čudno, obzirom da sam se u mladosti bavio upravo plivanjem. E, pa vrijeme je da probijem led. Sutra se u Rapcu održava plivački maraton, na distancama od 1000, 2500 i 5000 metara. Čini mi se da je ovih 2500 prava mjera za mene. Najviše sam u životu isplivao 3000 metara u komadu, i to u bazenu, dok sam se aktivno bavio plivanjem. Trebalo mi je manje od 40 minuta. Sada ću biti zadovoljan ako ovih 2500 otplivam za 45. Bar mi neće biti vruće, pokupit ću ženu i djecu, pa neka se i oni kupaju.
Sutra je i olimpijski triatlon u Zagrebu. Bio sam tri godine zaredom, i svaki put sve lošiji rezultat. Možda je vrijeme da preskočim jedan. Lani je bilo nesnosno vruće. U petak navečer su na TV-u upozoravali da slijedi najtopliji dan u zadnjih 50 godina, i da niko, ako baš ne mora, niti ne izlazi iz kuće. A mi na triatlon, i to olimpijski. Jedino sam se veselio plivanju, sve dok neka budala nije došla sa termometrom, i objavila da je u Jarunu 30 stupnjeva. Na sreću, ipak je bilo malo manje, to je on valjda izmjerio lokvicu u koju se popišao. Kasnije je bilo stvarno grozno, pogotovo na trčanju. Više sam hodao, nego trčao, a jedina svijetla točka bio je lik, koji nas je zdušno zalijevao mokrim spužvama na 1,25 km. Osim toga, odlučio sam kupiti novu biciklu, nakon što sam nedavno probao, prvi put na nekoj novoj bicikli odvoziti krug u Kostreni. Stvarno sam gubio vrijeme sve ove godine, mučeći se na staroj bicikli. Lova je uletjela, ne pitajte kako i otkud, sad samo treba nešto pametno izabrati. Još nemam pojma što i gdje, ali to su već slatke brige …
|
- 13:16 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
13.07.2006., četvrtak
Još malo ...
Obećao sam napisati još ponešto o upravo završenom EP u triatlonu, i objaviti koju fotku, ali, tražio sam, i tražio, i nisam našao ništa. Svega tri fotke na dobro dizajniranoj osobnoj stranici pobjednice Vanesse Fernandes, od kojih jednu prenosim. Nije mi jasno kakav je to posao odradila Libra, firma zadužena za promociji EP. Pogledajte samo kakve su službene stranice prvenstva. Tri mjeseca jedno te isto, i nakon svega ni rezultata, ni fotki, ničega. Iz Adventure sport portala su me par puta pitali zašto im niko ne šalje priloge, kao najavu, koje bi oni vrlo rado objavili. Objavili su moj poziv volonterima, i nešto što je napisao izbornik Ivezić. Osim toga, ovo je valjda jedino natjecanje iz oblasti sportova koje oni prate, koje nakon završetka nije objavilo rezultate i slike na AS. Svako kolo, bilo kakve lige je bolje popraćeno. Živo me zanima koliko su para uzeli iz gradske kase za ovakvu promociju. Ništa bolje nije bilo ni u novinama ni na TV-u. Sramota, a kad je bilo EP u boćanju, samo se o tome trubilo tjednima. Dobro, neko će reći da je boćanje naš sport, u kojemu smo jaki. Ali, bilo je prije dosta godina, čini mi se, iz vremena prije Pešalova, EP u dizanju utega, i isto je bilo puno bolje marketinški popraćeno…
|
- 10:38 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
10.07.2006., ponedjeljak
Europsko prvenstvo u triatlonu
Gotovo je, hvala bogu. Dva dana, osam utrka, preko 200 natjecatelja u svim kategorijama i ogroman napor organizatora i svih volontera da bi Rijeku i Hrvatsku pokazali triatlonskoj Europi u najboljem svjetlu. Nadam se da su svi zadovoljni. Nemam još nikakvih povratnih informacija, jer sam jučer zbrisao nakon što je završila zadnja utrka, i nakon što smo počistili većinu nereda, jer više jednostavno nisam mogao stajati na nogama, a i sunce me je dobro opalilo. Što reći o samim natjecateljima ? Jednostavno, fasciniran sam. To treba vidjeti izbliza, na TV-u je ipak sve drugačije. Najviše me je zadivila snaga natjecatelja na zadnjoj dionici – trčanju. Pa oni najbolji izgledaju kao da šprintaju svih 10 km. Nevjerojatno. Neka mi ne zamjere naši dečki i cure, ali pored njih su izgledali kao rekreativci. Osim Ljubasa, koji me je ugodno iznenadio ukupnom izvedbom, a posebno trčanjem. Moram priznati, da sam se bojao, da će svi naši predstavnici biti lapirani (prestignuti za cijeli krug) na bicikli, i samim time isključeni iz utrke. No, svi su izdržali i na tome im iskreno čestitam. Na žalost, cure nisu uspjele. Iva je lapirana već u drugom, a Željka je izdržala čini mi se do šestog. Žao mi je Željke, ali cijelo je vrijeme vozila sama, i jednostavno nije imala šanse. Kompletne rezultate imate na stranicama TK Rivala, a ja ću malo opisati samu stazu, jer rezulatati bez toga ne znače ništa. Plivalo se u četverokut, dva kruga po relativno mirnom moru, ali čini mi se, po rezultatima, da je staza bila nešto duža. Bicikla se vozila sedam krugova po legendarnoj motociklističkoj stazi Preluk, gdje se nekad vozio Grand Prix bivše države. Staza je izuzetno zahtjevna, jer od početka ide blaga uzbrdica do Opatijskog zavoja, koji je izuzetno oštar, pa još cca kilometar jakog brda, pa onda dugi spust do još oštrijeg Riječkog zavoja, i tek onda relativno ravno do starta, ali sve to skupa po dosta lošem asfaltu. Zbog toga me je iznenadilo da je većina natjecatelja vozila u jednoj grupi, koja se formirala od dvije manje, nakon trećeg kruga. Ni trkački dio nije bio lagan. Kilometar i dvjesto pedeset metara laganog, ali iscrpljujućeg uspona, i isto toliko nazad, i tako, naravno, četiri puta. Pobjednik, Britanac William Clarke, istrčao je to za 32 minute, nakon onakve bicikle i po sparnom i vrućem vremenu. Baš mi je žao da ga nisu vidjeli oni, što zagovaraju teoriju da triatlonci nisu dobri trkači i da trče ko pavijani. Kladim se da nijedan od njih ne bi to istrčao niti na suho …
Eto, toliko za sad, a kad se srede dojmovi i ako nabavim koju fotku, možda napišem još koji post o ovom izuzetnom događaju …
|
- 08:50 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
06.07.2006., četvrtak
Ništa mi se ne da ...
Zapustio sam se. Malo pišem, slabo treniram, ne da mi se ići na utrke. Do zadnjeg trenutka sam se dvoumio da li poći trčati Korita, ili otići na Žurkovo, na obični trening. Odlučio sam se za ovo drugo. Kasnije mi je bilo žao, ali bojim se da ni na utrci ne bi bilo bog zna što. Osim toga, isti dan bio je i 5. Zagorski triatlon, ali nisam uopće znao da li ide neko od naših, tek sam kasnije saznao da ih je ipak bilo nekoliko. Bio sam na prva tri, a na trećem sam vrlo gadno pao sa bicikle, tako da nekako zazirem od te utrke. Općenito, kao i da je u klubu nekako splasnuo interes za grupni odlazak na natjecanja. Sjećam se, prije par godina, danima bi se planiralo, dogovaralo, na svaku utrku bi se išlo sa nekoliko auta ... A sada, svi smo valjda opterećeni predstojećim EP i na utrke niko i ne misli. Ne sviđa mi se to. Ja sam u triatlon došao radi druženja, zajedničkih treninga, odlazaka na utrke, a toga svega već odavno nema. Nadam se da će se sve vratiti u normalu kad završi EP. Inače, sutra počinje. Svečano otvaranje i pasta party, a onda u subotu i nedjelju sveukupno osam utrka. Jučer smo imali radni sastanak sa grupom volontera koja će pokrivati segment trčanja. Ima nas dovoljno, i siguran sam da ćemo dobro odraditi naš dio posla. Ne znam kako je sa ostalima. Vidio sam jučer i neke druge grupe kako se vrzmaju po stazi, a i neke "face", neko je spominjao tehničkog delegata, pa neki iz RSS ...
Danas nisam otišao na trening, izbila mi je alergija od sunca, pa sam odlučio pauzirati. Pozdravljam sve koji me čitaju i ostavljaju komentare, kao i one druge (pouzdano znam da imam mnogo redovitih čitatelja koji nikad ne ostavljaju komentare), a ja obećajem da ću više pisati kad se vratim na posao, jer od kuće imam tako slabu vezu da je svaki pokušaj dizanja posta čista lutrija ...
|
- 10:05 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|
