Vani je ravno 35 stupnjeva. Asfalt gori, ptice padaju mrtve, na hitnom traktu u bolnici je ludilo. A ja se dosjetio kako trčati. Rano ujutro. Ustanem u pet, do šest trčim, istuširam se i popijem kavu i u sedam sam već na poslu. Za sada idem samo svaki drugi dan, jer nemam puno kilometraže u nogama zadnja dva mjeseca, pa da opet ne navučem neku ozljedu.
Ovaj vikend nema baš nekih utrka. Osim plivačkog maratona u Novom Vinodolskom, ali nije to za mene, ipak je 5 km previše. Danas sam kupio nekakav roštilj na akciji, pa mi se vrzma po glavi odlazak u Gorski Kotar. Bar bi se malo rashladili. Ne znam samo, kako u te planove uklopiti dva triatlonska treninga u Kostreni koja bi trebao odraditi. Kad spominjem Gorski Kotar, idući vikend je zanimljivo natjecanje u Vrbovskom. Tamo ću svakako otići, a možda pokupim i familiju jer ima i nekih utrka za djecu. Trči se dijelom uz rijeku Dobru, u dubokom hladu. Zvuči jako dobro, a kasnije fešta uz jelo i piće. Valjda neće biti kao u Rapcu, gdje za bon od trke nije bilo ništa za popiti. A obična kola u staklenoj boci, i to ne retro, nego ona najobičnija vulgaris, u oguljenoj boci 15 Kn. I sad ti objasni djeci, koja bi ih u ona dva sata koliko se razvuklo proglašenje i ručak popili valjda svaki po pet. U svakom slučaju, vjerujem da ću provesti ugodan vikend, za razliku od radnog tjedna. Posla je bilo puno, i previše, i jedva čekam malo se odmoriti, naravno uz puno aktivnosti, što predlažem i vama …
|