31.08.2006., četvrtak
Pazin Učka team race ...
U nedjelju, 03.09.2006. na rasporedu je drugo izdanje zanimljive utrke pod nazivom Pazin Učka team race. Prošle godine, našli smo se tamo sasvim slučajno. Isti dan, u Moščenićkoj Dragi održavao se ekipni triatlon, i tražili smo dobrog brdskog biciklistu. Ja sam namjeravao plivati, a Šegi trčati. Kako su skoro svi dobri biciklisti bili već angažirani, jedan kolega iz kluba uputio me je na jednu curu, Vienu Balen, koju sam već poznavao sa zimske lige. Nje se valjda nitko nije sjetio jer je cura. Koje budale !!! Jedna je od najboljih u Hrvatskoj, i ravnopravno se nosi i sa mnogim dečkima. No, ona mi je rekla da bi puno rađe išla u Pazin, nego na triatlon, samo da nema ekipu. Nastavili smo tražiti, mi biciklistu, a ona trkače, i kako do subote nismo našli nikoga, odlučili smo ugoditi ljepšem spolu, i otići u Pazin. Sama utrka je vrlo zanimljivo osmišljena. Prvi trkač trči po valovitoj cesti, cca 13,5 km, zatim biciklist vozi cca 20 km po užasno teškoj stazi, prelazeći brda i doline, čak i nabujalu Pazinčicu, a posljednji član ekipe trči uzbrdo, od tunela do vrha Učke cca 8 km uz visinsku razliku od 900 m. Vrijeme je bilo jako ružno, padala je kiša i puhala jaka bura. Bile su prijavljene 24 ekipe, a ja sam trčao prvu dionicu. Tu je bilo šareno društvo, od poznatih cestovnih trkača, pa do biciklista i avanturista. Krenuo sam oprezno, sa začelja, i polako ali sigurno prestizao jednog po jednog, dok se nisam učvrstio negdje na 15. mjestu. Grupa brzih trkača mi je pobjegla daleko, a nekoliko ih je još bilo ispred mene trčeči istim tempom. Nekoliko kilometara prije cilja mi je palo na pamet, da bi tih nekoliko trkača ispred mene (odnosno njihovi biciklisti) moglo smetati na stazi mojoj biciklistici, pa sam dao sve od sebe da ih prestignem prije cilja, i uspio u tome, iako je Viena već bila strašno nestrpljiva, jer je posljednji trkač prije mene prošao pred dugih 5 minuta. Nakon toga smo autom odjurili do tunela, i svi skupljeni i stisnuti (vrijeme je bilo stvarno užasno) napeto iščekivali rezultate biciklista, koje su ljudi iz organizacije prenosili mobitelima. Pokazalo se da je Viena odradila stvarno dobar posao, jer je prestigla četvoricu na biciklima, i znatno smanjila zaostatak za onima ispred. I Šegi je otrčao odlično, ravnomjernim i pametnim tempom „pokupio“ je još dvije ekipe čiji su brdaši pojurili i vrlo brzo se ispuhali. Na kraju smo osvojili odlično peto mjesto u apsolutnoj kategoriji i prvo u kategoriji mješovitih i ženskih timova. Za svaku pohvalu je i odlična organizacija i veliki broj volontera na zahtjevnoj stazi. Nadam se da će tako biti i ove godine, samo da nas posluži bolje vrijeme, kao što je danas na primjer …
|
- 14:05 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
20.08.2006., nedjelja
Međunarodni atletski miting veterana ...
U sjeni europslog prvenstva u atletici i svjetskog juniorskog prvenstva u Pekingu, dan nakon glasovitog atletskog mitinga u Zurichu, u Rijeci je održano natjecanje bombastičnog naziva : "Međunarodni atletski miting veterana".
Sasvim sam slučajno saznao za to, obzirom da nigdje na internetu nema ni slova, i znatiželjan kao mačak, odlučio sam pogledati na što to liči. I ne samo to, vrag mi nije dao mira, pa sam se i sam prijavio za utrke na 400 m i 5 km. Kad sam već tamo, zašto da se malo ne rastrčim. Na samom početku neugodno iznenađenje; startnina 80 Kn, a moje dvije discipline zadnje, jedna za drugom. Poveo sam i sina, koji je skoro poludio kad je shvatio da do mog nastupa moramo čekati dva sata. Nekako smo ubili vrijeme, a kad su počela natjecanja bilo je zanimljivo. Kao pravi atletski miting, samo što su natjecatelji malo stariji. Skoro svi su imali prave atletske dresove i sprinterice, ja sam bio jedan od rijetkih u običnim cestovnim tenisicama i bezveznim gaćama i kanotjeri. Sprinterske utrke redale su se jedna za drugom, bacači i skakači su odrađivali svoje. Bilo je atletičara iz Italije, Slovenije, Mađarske, Srbije i naravno najviše iz Hrvatske. Posebno me se dojmila reprezentacija Srbije, vrlo brojna i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, i dobro opremljena sa dresovima i majicama u nacionalnim bojama. Sprinteri su bli zaista impresivni, gospodin od svojih 65 g. otrčao je stotku za 12,7. Zaboga, pa što ja radim ovdje, pitao sam se svako toliko, ali, nadao sam se da na dužim prugama nisu toliko strašni. Konačno je došao red i na mene. Start utrke na 400 m. za kategoriju 45-49 god. Svi moji suparnici izgledali su izuzetno opako na startu. Svi, osim mene, startali su kako i spada, iz startnih blokova, samo sam ja kao zadnji seljo krenuo ko na 1500, iz straha da ne zaglavinjam, i zabijem se glavom u trošni tartan. I naravno, jedan po jedan, već nakon 200 m. svi su prozujali pored mene, obzirom da sam startao iz šeste staze. U cilj sam ušao uvjerljivo zadnji, sa dobrih petnaest sekundi zaostatka iza prvog. Svoje vrijeme nisam saznao, obzirom da vrijedni suci štopaju samo prvu trojicu, a meni su ofrlje upisali 68:88. S tim sam vremenom jako zadovoljan, ali mali mi je nakon trke rekao da sam ga strašno osramotio. Nisam se stigao ni ispuhati, a već je uslijedio start utrke na 5 km. Sudac na startu se jako iznenadio kad me je vidio, i upitao "Zar ćete stvarno trčati ?" Nije mi bilo baš jasno , a nije mi ni sad, zašto me je to pitao. Na startu smo bili svi, sve kategorije zajedno, i sami muški, nijedna žena. Prva četiri kruga išlo mi je dosta dobro, po planu, ali nakon toga raspad sistema. Užasna vrućina i sparina, i ona nesretna trka na 400 m neposredno prije, učinile su svoje. Tih 5 km. na tartanu, bilo mi je teže nego maraton, a svi moji polumaratoni i triatloni su izgledali kao dječja igra prema ovome. Osim gospodina koji je pobjedio, i skoro svih nas lapirao 2-3 puta svi su se namučili. Najveće iznenađenje uslijedilo je na kraju, kada su me pozvali i uručili mi srebrnu medalju u kategoriji. Zaboga, pa trčao sam 22:30 na 5 km. Polovica trkača sa zimske lige trči brže, a skoro svi cestovni trkači u HR, su isto tako bolji od toga. Eto, prilika za lovce na medalje, dođite dogodine, mene sigurno više neće vidjeti ...
|
- 22:28 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
14.08.2006., ponedjeljak
Izvještaj iz Pule
Evo, samo da vas kratko informiram kako je bilo u Puli, na državnom prvenstvu u aquatlonu o kojem sam već pisao. Imali smo sreću, da za vrijeme natjecanja nije padala kiša, iako meni osobno to i ne bi previše smetalo. Ove godine plivalo se sve uz obalu, jer kako mi je rekao Željko, Lučka kapetanija nije imala sluha za zatvaranje kanala. Činilo mi se da je plivanje puno duže od predviđenih 1000 m. Hodali smo skoro 10 minuta do tamo. Na startu su bili veliki valovi, i bilo mi se teško orjentirati. Ipak, činilo mi se da plivam dobro, i nadao sam se da ću napraviti kakvu-takvu razliku ispred svog glavnog (i jedinog) konkurenta za naslov prvaka u kategoriji veterana 2 (45-49 god.). Međutim, čim sam uskočio u tenisice i okrenuo se još jednom prema zoni izmjene, vidio sam ga kako dolazi. Dakle, imam najviše 15-20 sekundi prednosti, a to je ništa. U tom trenutku sam znao da neće biti ništa o prvog mjesta, a vjerojatno ni ozbiljnije borbe, obzirom da je on osjetno bolji trkač. Tako je i bilo, sustigao me je nakon cca 700 metara. Pokušao sam neko vrijeme držati njegov tempo, ali sam ubrzo shvatio da neću moći tako još 4 kilometra. Oprostio sam se od priželjkivanog naslova prvaka i počeo gledati iza sebe, da se ne bi dogodilo kakvo iznenađenje, iako realno gledajući, nitko iz moje kategorije ne trči ni blizu kao ja. Pred sam kraj utrke počeo sam sustizati jednog, meni nepoznatog trkača, koji bi po izgledu mogao biti u mojoj kategoriji. Istovremeno, mene je počeo sustizati jedan, isto tako po izgledu malo stariji trkač. K vragu, pomislih, koji su sad ovo, na kraju ću još ispušiti medalju, kao i Blanka dan prije. Onaj ispred mene se stalno okretao, i pojačavao tempo, tako da sam shvatio da ga neću moći stići, ali je zato onaj iza, protutnjio pored mene kao brzi vlak, i pred samim ciljem sustigao i onog ispred. Na kraju je ispalo da ni jedan ni drugi nisu u mojoj kategoriji, tako da sam ipak osvojio drugo mjesto od sedam natjecatelja u kategoriji, što i nije tako loše obzirom na probleme koje sam imao zadnjih nekoliko tjedana. Kako sam i najavljivao, ispalo je da nakon plivanja trčim dosta dobro, čak i bolje nego bez plivanja. Evo, za primjer, trčao sam bolje nego Lučano Sošić iz Labina, koji me inače na svim utrkama redovito dobija …
|
- 13:08 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
08.08.2006., utorak
Aquatlon
Završilo je EP u plivanju, a započelo u atletici. Kraljica sportova zaista opravdava to ime. Oduvijek sam rado pratio atletske mitinge i prvenstva, čak i kad s trčanjem nisam imao nikakve veze. Na žalost, prvi dan svi su naši (a ima ih dosta) debelo podbacili. Evo, da ja puno ne filozofiram prenosim vam članak iz Glasa Istre. Inače, sve rezultate sa EP u atletici možete pratiti ovdje.
Na svjetskom prvenstvu u plivanju za veterane rekordi padaju ko ludi. Svi rezultati su ovdje, pa možete sami pogledati. Zapanjuje broj učesnika, kao i njihove godine. Čak i u kategoriji preko 90 nastupaju u svim disciplinama. To me podsjeća na onaj naš miting veterana, gdje se pliva samo pedeset metara, nema kategorija, a kad neko stariji od 60 godina skoči u bazen, i izađe iz njega živ, svi se čude i plješću kao da je to neko svjetsko čudo.
Zoran Tanšek je isplivao odličnih 24:74 na 50 slobodno, no to mu je, na žalost, bilo dovoljno tek za 5. mjesto. Svejedno, fenomenalan je to uspjeh, obzirom da je u toj kategoriji nastupilo preko 150 plivača. Sve čestitke.
Na domaćoj sceni, prošli vikend je održano državno prvenstvo u sprint triatlonu u Pakoštanu, ali nigdje ne vidim kompletne rezultate. Nisam bio, kao uostalom ni na jednom triatlonu ove godine. Ni sam ne znam pravi razlog. Izgleda da ću jedino na onaj zadnji, u Rovinju. Idući pak vikend je državno prvenstvo u aquatlonu. Za one koji ne znaju, to je kao triatlon bez bicikle. Otplivaš 1000 m. uskočiš u tenisice i trk još pet km., odnosno 5 i pol kad je Pula u pitanju. Pravi triatlonci zaziru od aquatlona, kao, nije to ono pravo, ako nema bicikle. Meni je baš dobro, vjerojatno zato što sam loš biciklist, a nakon plivanja trčim kao na suho, ako ne i bolje. Tako je bar bilo prethodnih godina. Ove godine, bojim se, neće biti baš naročito, sudeći prema zadnjim treninzima. Noge me i dalje bole, a sad su počele i ruke. Da li je to posljedica adaptacije stana, i stotina tura gore dolje na četvrti kat sa vrećama žbuke, ljepila, pločicama itd. ili nešto drugo, ne znam. U svakom slučaju, što god da je, nije dobro …
|
- 08:49 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
03.08.2006., četvrtak
Rashlađenje ...
Konačno smo dočekali malo hladnije vrijeme. Nekima je čak i prehladno. Evo, jučer sam bio na Žurkovu oko sedam navečer, i doslovce nikoga, osim mene, nije bilo u moru. Bilo je malo hladnije, ali odlično za napraviti trening.
Otplivao sam svojih uobičajenih 700-800 metara i nakon toga otrčao oko 6 km. Kad sam se vratio na plažu da se rashladim i istuširam nakon trčanja, ljudi su me čudno gledali, puhala je bura, bilo je oblačno i većina je bila u dugim rukavima. Inače, zadnjih sedam dana imam majstore u stanu, ruše, lome, ne mogu se ni istuširati ni pojesti normalno, tako da mi je ovakav večernji trening idealan i za obavljanje higijenskih potreba. Mogao bi još uzeti i četkicu za zube, i aparat za brijanje, pa sve obaviti na plaži. Za to vrijeme u Budimpešti traje europsko prvenstvo u plivanju. Kao što već znate, Duje je osvojio srebro na 50 delfina, ali, na žalost na 100 slobodno nije se kvalificirao za polufinale, tek je 26. Najavio je da će malo kockati na stotki, da bi se bolje pripremio za svoju disciplinu, 50 slobodno. No, ipak, meni je to jako blesavo, pa nisu to maratoni, ja mislim da bi upravo stotka trebala biti njegova najjača disciplina. Fascinantni su mi rezultati plivanja na otvorenom, koje je već neko vrijeme sastavni dio velikih plivačkih natjecanja. Pogledajte samo rezultate muških na 10 km. Pa tu sekunde odlučuju, vrijeme se mjeri elektronikom, a ništa drukčije nije ni na 25 km. Ovih dana počinje i svjetsko veteransko prvenstvo u plivanju. Ima nekoliko naših, a najviše očekujemo od našeg sugrađanina, Zorana Tanšeka, koji skoro cijelu zimu trenira plivanje sa našim triatloncima. On već ima medalju sa svjetskog veteranskog prvenstva, i unatoč svoje 42 godine, može potegnuti ispod 25 sekundi na 50 slobodno. Neka mu je sa srećom. Kad smo već kod veterana, nedavno sam sreo veslača Andreja Smilovića, kojega se sjećate sa zimske lige u trčanju. Rekao mi je da je nedavno postao europski prvak u osmercu (za veterane od 35-42). Ne samo da o tome dosad nigdje nisam ni čuo, ni pročitao ništa, nego i oni sami moraju šutjeti, jer su neki članovi posade morali lagati o bolovanju, da bi se mogli pojaviti na prvenstvu. Treba li ovome uopće neki komentar …
|
- 11:12 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
