Prvi plivački maraton ...

17.07.2006., ponedjeljak

Kao što sam i najavio, u subotu smo se uputili u Rabac, da pokušam odraditi svoj prvi plivački maraton, ako se maratonom može nazvati nešto što je dugačko svega 2,5 km. Moji nisu bili baš presretni ustajanjem u 6:30, ali ja volim na svaku utrku stići dovoljno rano. Cijelim putem osluškivao sam buru, koja je zapuhala popriličnom žestinom. More je bilo valovito, ali, nadao sam se da će na samoj stazi biti bolje, jer je uvala u kojoj se plivalo prilično zaklonjena. Došli smo među prvima, i nakon što sam se prijavio, otpratio sam ženu i djecu do plaže udaljene cca 1 km. Kad sam se vratio, već je bilo dosta plivača, gužva na prijavama, gužva u kafiću, red ispred wc-a, uobičajena slika prije trke. Malo mi je bilo neobično da skoro nikoga ne poznajem, za razliku od trkačkih ili triatlonskih utrka, gdje su uvijek manje-više ista lica. Primjetio sam da i oni mene mjerkaju, i čude se, jer se svi uglavnom poznaju. Staza je bila označena sa tri bove, prva na 500 m, druga 1 km od nje i treća na cilju, dakle 2,5 km za mene, odnosno dva kruga za one prave maratonce koji idu na 5 km. Nekako mi se sve to činilo blizu, kao da je kraće, ali kako će se kasnije pokazati i nije baš bilo. Prije samog starta organizator nas je obavijestio da se start odgađa za 15 min. I da će kraće utrke (2,5 i 1 km) krenuti 10 min iza glavne, kao da se ne guramo. To mi se činilo potpuno besmisleno i nepotrebno. Kad je krenula prva utrka, skočio sam u vodu sa skoro 2 metra visoke rive i čekao zajedno sa ostalima. No, sudac koji je dao znak za start, otišao je barkom za plivačima i činilo se da se nema namjeru vraćati. Počeli smo se lagano smrzavati, i izgleda da su suci na rivi shvatili i odlučili sami dati znak za start. Napokon smo krenuli. Do prve bove je išlo lako. Krenuo sam lagano, more je bilo mirno, bova se dobro vidjela, a ispred mene je bila grupica od tri-četiri plivača koja mi je bila odličan orijentir. No, nakon bove druga priča. Druga bova, koja se odlično vidjela sa rive, kao da je u zemlju (ili more) potonula. Sunce mi je tuklo u oči, i smetalo u orjentaciji. Sva sreća da sam vidio prskanje one grupice ispred mene, koja mi je sad bila jedina vodilja. Nakon 200-300 metara od prve bove počeli su valovi. Izlazili smo iz zaklona i bura je činila svoje. Još malo, i valovi su narasli skoro do metra. Jedva sam uspijevao držati pravac iza grupe, a bovi ni traga. Prestigao sam nekoliko plivača koji su plivali s velikim naporom, jedva se održavajući na valovima. Konačno bova. Sad se trebalo vraćati ravno u vjetar. Kako sam ja navikao disati isključivo na desnu stranu, sad su mi valovi stvarali još veće probleme. Dva zaveslaja bez disanja, a treći umjesto zraka, litra mora u usta. I ovi ispred mene su imali problema, i sve sam se nadao da bi ih možda pred kraj mogao sustići, ako se more malo smiri. No, ništa od toga. Kad se more napokon smirilo, mene su počeli hvatati grčevi, i grupica je poodmakla. Šteta, jer kako se kasnije pokazalo, ta grupica, točnije dva plivača i dvije plivačice, za koje sam ja cijelo vrijeme mislio da je samo jedna od mnogih koje su ispred mene, zapravo su bili jedini. Tako sam ja na kraju ispao treći u muškoj utrci i, prvi u kategoriji do 50 g. Dobio sam pehar za treće mjesto i zlatnu medalju za kategoriju, tako da su čak i klinci bili sretni, jer su me na proglašenju čak dva puta prozivali i slikali i čestitali itd …

- 10:03 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Triatlon i dugoprugaško trčanje

Opis bloga

Linkovi

Rezultati :

17.07.2006., ponedjeljak

Prvi plivački maraton ...