Još jedan pozdrav iz Eisenatadta!

Zaista još jedan, jer ovo je moj posljednji tjedan boravka u 'željeznom gradu'. Predavanja na faksu su gotova, ispiti položeni, dakle nema više nikakvih obveza, osim da se još koji dan odmaram i uživam u slobodnom vremenu.

Na kraju mogu reći, bilo je dobro, bilo je zabavno, bilo je super!
Sa sobom nosim mnogo lijepih trenutaka, nezaboravno i vrijedno iskustvo. Možda nisam naučio savršeno govoriti njemački, ali prije razmjene nisam znao niti malo, a sada čak uspijem porazgovarati sa vozačima taksija na
putu do grada.

Kad sam tek stigao, bio sam malo skeptičan i nisam vjerovao da će mi biti zabavno provesti ovdje pet mjeseci. Maleno mjesto od 12 000 ljudi, bez nekih posebno atraktivnih sadržaja, mislio sam da će mi nakon tri dana biti dosta. I tako prođe pet mjeseci, a meni se ne odlazi, meni još nije dosta.

Mislim da tajna i jest u tome što je mjesto malo, i što nema atraktivnih sadržaja, pa smo si mi, šarena međunarodna ekipa, od obične zgrade za stanovanje stvorili ugodan dom. Od obične prostorije za pripremu hrane stvorili kuhinju u kojoj ne samo da se kuha, jede i pije, to je najmanje važno. Tamo se upoznaju novi ljudi, uče riječi iz stranih jezika koje je teško naći u rječnicima, tamo se fešta, prekidaju stare veze i započinju nove romanse, nova prijateljstva, dijele se tajne, ponekad zaiskre i malene međukulturne svađe, a onda i brza pomirenja. Uvijek živo i zabavno.

Da ne mislite da sam samo boravio u ovoj kuhinji, išao sam malo i do Budimpešte, Beča, Salzburga, Šoprona, a sve to jer sam se odlučio na Erasmus razmjenu studenata.

Vrijedilo je, stoga vam preporučujem, prijavite se, neće vam biti žao.

Do skorog viđenja u Puli, pozdrav iz Eisenstadta, Josip.