POVIJESNI DOGAĐAJ U ŽIVOTU BRUCOŠA

Prošli smo utorak pisali PRVI KOLOKVIJ na prvoj godini faxa. To je za brucoša poseban, mogli bi reći i povijesni događaj koji se pamti do…kraja…SEMESTRA.
Ispit je bio iz kulturno-povijesnog naslijeđa novovjekovne Istre. Prsti zabole dok to napišem, a kako se tek jezik zaplete… Događaj zvan inicijalni kolokvij popraćen je mnogim nus-pojavama.
One se najčešće očituju noć prije, nesanicom i last-minute učenjem.

Meni je u 23 sata zazvonio mobitel kada sam već bila poluhipnotizirana s knjigom u ruci koja je više čitala mene, nego ja nju. Zvala je S., kolegica s fax-a.

S: E, što ćemo s Fučićem? Jesi naučila za Bertošu? Ja niš ne znam.
E: Joh i meni se već se pomišalo. Ala dalje. Ćemo ponovit. Će nas noć. Ja, već je noć.
S: Ajmo freske ponovit. Reko je Bertoša da je pet pitanja iz freska. Pa to je skoro pola ispita…
E: Da…freske. Ima da mi znaš sve freske u Pićnu, jer ću se uvrijedit ako to ne znaš. Ja san ipak prava Pićonka. Tamo ti je Crkva svetog Mihovila. Imaš freske Poklonstvo kraljeva,
Poljubac Judin, Posljednja večera… sve sam naštrebala.
S: Uzalud nabrajaš… niš nisam zapamtila.
E: Sram te bilo! Ma vodim te u Pićan nakon ispita.
S: Kad? Bit će jedinica, pa ćemo štrebat, a ne na izlete ići.
E: Ajmo dalje. Ćićarija…treba znat sve crkve nabrojit.
S: Koje su? Daj mi pročitaj.
E: Podgaće…
S: Podgaće (dugi smijeh)
E: Ovo nema smisla. Ajmo dalje. Sad ti meni postavljaš pitanja, pa ja tebi itd.
S: Tko je sastavio brevijar Vida Omišljanina?
E: Joj, ne znam. Znam te Bašćanske ploče, ali ovi brevijari su za mene viša matematika. Tko je sastavio?
S: Pa Vid Omišljanin. Mislim…
E: Joj, ovo je grozno. Ovo ti ja niš ne znam. Prvi kolokvij i već oosaaaaamsto stranica za naučiti.
S:Ma da. Ja i ti smo to još pred tri tjedna počele učiti i opet nam se sve pomiješalo. Ma kako
ćemo mi to?

Tako je uslijedilo tisuću i jedno jadna ja. I jedan, iz današnje perspektive, smiješan S. zaključak i pozdrav.

S: Ma sad smo STVARNO sve ponovile. Ajde, idemo sada spavat.

U utorak smo došli na kolokvij koji je bio zapravo dvostruko lakši od onoga što smo očekivali. Posebno smo ugodno bili iznenađeni profesorom koji nam je pomagao na testu. Pomogao?
E, o tome bi se već dalo raspravljati! Profesor je šetao dvoranom i gledao naše testove želeći utvrditi koliko smo naučili i koja su nam pitanja posebno teška.
Mi studenti, čitaj ja, pokušali iskoristiti džokera pitaj profu.

E: Profesore, je li mi točan taj peti zadatak?
Prof. Bertoša: Ne znam ja. To su vam pitanja s točno-netočno. Preporučujem da ne brišete što ste napisali. Većinom je točno ono što vam prvo padne napamet.
E: Hvala profesore. Znači točno sam napisala. Jeeeeee!
Prof. Bertoša: Nisam ja to rekao. Kažem samo da je VEĆINOM točno ono što vam prvo padne napamet.
E: Ma nisam više sigurna. Možda je tvrdnja ipak netočna. Je profesore? Recite, je li mi točnije na pamet palo u prvom ili drugom pokušaju?

Džoker pitaj profesora mi baš i nije pomogao, osim u tome da nasmijem kolege. I da, na ispitima je općenito učinkovitiji džoker pitaj kolegu.

Konačan ishod ispita je bio više nego odličan! Nitko nije pao ispit, a nema ni sto posto riješenog ispita. Da se pohvalim! Ispit mi je super prošao. Imala sam samo tri greške i to pogađate: sve na točno-netočno pitalicama!

I sada... kreće nova tužbalica i novi ispit za dva tjedna.

S: Jesi podigla literaturu za ispit: ono o Humu i Rašpru?
E: Joj ovo o Rašporu je njegova knjiga. Kako ju je on napisao, ima je u malom prstu…pitat će nas sve živo iz nje.
S: Bit će teško.
E: Da ovaj prvi kolokvij je bio mačji kašalj, 16. ćemo tek nadrapati.